Edib Balić u blizini Tešnja podigao je voćnjak i već ubire prinose kojima je prezadovoljan. Sve što je u inostranstvu zaradio uložio je u razvoj poljoprivrede u rodnom selu i presretan je što se vratio kući. Radeći teške fizičke poslove u inozemstvu zarađeni novac je investirao u podizanje voćnjaka u rodnom selu. Danas na 2,5 hektara ima oko 3.500 sadnica.
Edib je svojim primjerom pokazao da za realizaciju vrijednih projekata u poljoprivredi i biznisu uopće nisu potrebna velika sredstva. Potrebna je vizija i spremnost da se radom i upornošću dođe do cilja. Ističe da u početku novac ne smije biti glavni cilj. On, kaže, dođe kao nagrada napornom radu. Ko nije tako razmišljao, tvrdi, nije ni uspio.
Otvoreno tržište i nekontrolisan uvoz domaće poljoprivrendika dovode u težak, često i bezizlazan položaj. „Jabuka iz uvoza nam je ovdje konkurencija. Te države podstiču svoje poljoprivredne proizvođače i oni svoju jabuku našim kupcima daju jeftiniju nego što mi to ovdje možemo. Nas država ne prati s podsticajima kada je u pitanju gotov proizvod“, ističe Edib.
Kako bi se sačuvali od nelojalne konkurencije i izbjegli ucjene nakupaca, odgovorni proiozvođači poput Balića svojim sredstvima grade hladnjače. Edib je u hladnjaču kapaciteta 60 tona i prateću opremu uložio 22.000 maraka vlastitog novca. “Prije četiri-pet godina imao sam problem u toku berbe oko prodaje jabuke. Radio sam je etapno, tokom dvije-tri godine, od novca iz dividende od jabuke. Nisam zadužen niti jedne marke zbog toga“, priča Edib.
Iako mu ovu kapitalnu investiciju niko nije refundirao, Edib se ne predaje. Godina je bila dobra. Šljiva i kruška su ubrane. Berba jabuke je na pragu. „Sada, sa 70 tona voća, računica je jednostavna. Neka mi ostane pola marke od svakog kilograma, to je nekih 25.000 maraka. To unesete u svoju porodicu. I kad nekome kažem da mogu steći dvije-dvije i po hiljade čistog dohotka, mnogi mi ne vjeruju”, kaže Edib. Plan mu je i širiti proizvodnju.
federalna.ba