Bosna i Hercegovina je donošenjem novog Zakona o zaštiti ličnih podataka, koji je stupio na snagu u martu, a čija je primjena počela 4. oktobra 2025. godine, napravila značajan korak ka usklađivanju domaćeg zakonodavstva s evropskim standardima i Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR).
U vremenu kada su lični podaci lako dostupni putem interneta – od online kupovine i zapošljavanja do prijava na različite digitalne platforme – novi zakon ima cilj spriječiti njihovu zloupotrebu i osigurati veći stepen kontrole nad privatnošću građana.
“Uvode se nova prava kao što su pravo na brisanje, pravo na pristup, obaveza imenovanja službenika za zaštitu ličnih podataka, propisuje se viši nivo zaštite ličnih podataka, zaštite privatnosti, politike kolačića, velika pooštrena kaznena politika”, pojasnio je direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka Dragoljub Reljić. Zakon jasno definiše pojmove poput genetskih i biometrijskih podataka, jača obaveze kontrolora u pogledu tehničkih i organizacionih mjera zaštite, te uvodi princip prava na zaborav, koji omogućava građanima da zatraže brisanje svojih podataka kada za njihovu obradu više ne postoji zakonit osnov.
“Pravom na zaborav vam, recimo, dajem dozvolu za objavu određene stavke, sutra se predomislim ili pet sekundi poslije, dužni ste to obrisati, ako to ne napravite u roku od trideset dana, eto kazne, pojašnjavaju nam naši sagovornici. A kazne su ogromne. Kreću se od 500 KM za zaposlene koji učine prekršaj do 40.000.000 KM za pravna lica, a u slučaju preduzetnika moguće je izricanje sankcije do četiri posto ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou.”
“Mislim da je ovdje zakon imao u vidu nove informacione tehnologije, odnosno da mi naše podatke dajemo na raznim mjestima, prilikom korišćenja raznih online stranica, dakle, da li se radi o kupovini ili ako se naši podaci objave na nekoj stranici, a oni možda nisu tačni ili ne želimo da budu objavljeni, tako da fizička lica imaju mogućnost da traže da se takvi podaci brišu”, govori za Oslobođenje advokatica Lejla Brkić Husić.
“Zakonom se, naglašava, posebna pažnja posvećuje djeci kao ranjivoj grupi, jer često nisu svjesna rizika pri otvorenom upravljanju svojim podacima. Zbog toga će djeca moći koristiti određene internetske usluge i servise za koje je potrebno dati osobne podatke isključivo uz roditeljski pristanak”, dodaje advokatica.
Dodaje da je zakon obiman jer je nastao na osnovu evropske legislative i prakse Evropskog suda, ali da još uvijek postoje nejasnoće u vezi s njegovom praktičnom primjenom.
“Još postoji dosta nejasnoća o tome na koji način će se to realizovati. Međutim, evidentno je da postoje visoke kazne za sve one koji zloupotrebljavaju podatke, tako da fizička lica koja su isključivo zaštićena ovim zakonom imaju mogućnost da prijavljuju sve povrede”, ističe Brkić Husić.
Prema novom zakonu, svi koji obrađuju lične podatke – od državnih institucija i kompanija do nevladinih organizacija, online prodavnica i digitalnih platformi – dužni su da primijene sve mjere neophodne za zaštitu privatnosti građana.
“Prvo će se obratiti tom koji je objavio taj podatak. Kako danas u informacionom svijetu jako brzo kolaju informacije, portali preuzimaju informacije jedni od drugih, nekada je nemoguće da isprati i izbriše sve što je objavljeno. Međutim, zakon kaže da treba da poduzme sve mjere koliko god one teške ili složene bile da se ti podaci brišu, kaže Lejla. Zakon se odnosi na sve pravne i fizičke subjekte koji obrađuju lične podatke – od državnih institucija, preko kompanija i NVO, do web shopova i online platformi – sve one koji u sklopu rada uzimaju tuđe lične podatke”.
“Osnovni cilj zakona i kod nas i u svijetu je zaštita privatnosti svakog građanina. To se posebno odnosi na sprečavanje zloupotrebe ličnih podataka od institucija i pravnih lica”, kaže advokat Denis Gratz.
Smatra da bi “zakon morao biti tako koncipiran da svakog pojedinca štiti na način da mu s jedne strane daje određena prava (pravo na informaciju, uvid, ispravku, brisanje podataka i slično), ali da mu omogućava i stavi na raspolaganje korištenje efektivnih pravnih sredstava u slučaju zloupotrebe”.