Pacijenti oboljeli od dijabetesa tip 1 u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) godinama čekaju na dostupnost ultrabrzih inzulina koji su u savremenom tretmanu dijabetesa od izuzetnog značaja.
Kako navode iz Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1, inzulin Fiasp bio je kratko dostupan na našem tržištu, nakon čega je uslijedila odluka kompanije Novo Nordisk o njegovom povlačenju.
Slična situacija desila se, kaže Alma Mulaosmanović, predsjednica Udruženja, i sa inzulinom Lyumjev kojeg proizvodi Eli Lilly and Company.
– Iako je, prema navodima distributera, bio prisutan na tržištu određeni period, naši korisnici su ga mogli preuzimati u apotekama tek od aprila 2025. No već krajem augusta prošle godine inzulin je povučen. Kao razlog naveden je nedovoljan interes, što dijabetička zajednica ne smatra opravdanim – kaže Mulaosmanović.
Naprotiv, prema iskustvima malog broja korisnika koji su imali priliku koristiti inzulin, riječ je, kako dalje navode u Udruženju, o izuzetno djelotvornom terapijskom rješenju koje je u kratkom roku izazvalo značajan interes među oboljelima.
– Iskustva korisnika pokazuju da primjena inzulina Lyumjev nije dovela samo do subjektivnog zadovoljstva, već i do mjerljivih kliničkih poboljšanja, uključujući sniženje HbA1c vrijednosti, smanjenje nivoa antiinzulinskih antitijela, produženje vremena provedenog u ciljnom glikemijskom rasponu, te smanjenje glikemijskih oscilacija. Međutim, većina pacijenata nije ni dobila priliku da ga koristi – naglašava Mulaosmanović.
Kako bi preispitali odluku i vratili inzulin na tržište BiH, iz Udruženja obratili su se kompaniji Novo Nordisk, ali i Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo.
Istovremeno, pozvali su i ostala nadležna ministarstva u FBiH, fondove zdravstvenog osiguranja, kao i apotekarske ustanove da se aktivno uključe u rješavanje ovog problema.
– Imamo informaciju da su u Hrvatskoj i Srbiji izbačena određena pakovanja, ali su inzulini ostali prisutni (u ampulama ili penovima) za razliku od BiH gdje ih više nema iako je njihovo djelovanje kod, primjera radi, djece u pubertetu ili onih koji tek ulaze u pubertet, a koji imaju visoka inzulinska antitijela, veoma blagotvoran u smislu da učinkovitije regulira inzulin i samim tim utječe na sveukupno zdravstveno stanje djece.
Zbog toga su roditelji primorani da ih u susjednim zemljama kupuju, a tromjesečna terapija košta 500 KM. Imamo mladića u Mostaru koji kaže kako mu se zdravlje iznimno popravilo otkako koristi ultrabrzi inzulin i da se kaje što se vratio iz Hrvatske jer mu je tamo bio dostupan, a sad ga mora kupovati vani – govori Mulaosmanović.
Kad inzulin kupe u susjednim zemljama pacijenti, kako navode iz Udruženja, nemaju pravo na refundaciju kod kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja.
– Bez obzira što pacijenti prilože nalaze na kojima se vidi očiti zdravstveni boljitak, u zavodima se brane time da im Pravilnik ne dozvoljava refundiranje novca. Sve je ovo aspurd ako znate da inzulin uredno registrovan u BiH preko Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Je li suludo da moramo ići vani i kupovati ga jer je nekom predstavniku ovdje mrsko da nabavlja više inzulina i pacijente ostavlja na na jednom, starijem proizvodu – naglašava Mulaosmanović.
Bilsena Šahman, pomoćnica ministra zdravstva u Kantonu Sarajevo, kaže kako je Ministarstvo u ovom slučaju nemoćno, jer je jednostavno nemoguće utjecati na odluke velikih farmaceutskih kompanija.
– Rekli su nam jasno da nisu zainteresovani jer su imali mali korisnika, te da na bh. tržištu postoje inzulini koji mogu biti zamjena za ultrabrze proizvode. Mi nažalost više nismo interesantni nikome zbog državnog uređenja. Kompanije moraju registrovati lijek, a onda ih dočekaju liste lijekova, jedna u RS-u, druga u FBiH, a ova druga onda ima 10 kantonalnih lista. Kompanije jednostavno neće da rade prijevode na tri jezika. Mi smo kao kantonalno ministarstvo nemoćni, a sa Federalnim ministarstvom zdravstva borbu vodimo svakodnevno – kazala je Šahman, navodi Faktor.