Kolumna: Jesmo li dužni svrstavati se i potpadati pod tuđa razmišljanja i...

Kolumna: Jesmo li dužni svrstavati se i potpadati pod tuđa razmišljanja i djela?

136
0
PODIJELI

Pitam se često jesmo li kao pojedinci / građani, dužni svrstavati se i potpadati pod tuđa razmišljanja i djela.

Da li smo u obavezi pripadati nekakvom društvenom toru, nekoj grupaciji sa jasnim pravilima i svjetonazorima ( nacionalnim, poltičkim, ekonomskim i dr. ).

Često u okruženju susrećem licemjere i filozofe bez granica, one koji brane bastione mržnje i šire stalni strah. Odrastao sam dijelom kroz rat i bio zajedno sa mnogima blizu smrti. Upoznao sam šta je strah i ljudska mržnja. Zauzeo sam lični stav da je strah opravdan, a mržnja nedopustiva.

Mržnju ću pobijediti svojom svjesnošću o opasnosti koja mi prijeti. Opasnost za moju zemlju stalno postoji, jer je duboko podijeljena i natopljena krvlju nevinih ljudi. Šta kao čovjek i sada kao roditelj mogu uraditi za budućnost, da ona bude pozitivnija i da se nepravda ispravi i da se poštuje različitost.

Mogu biti društveno svjesna i odgovorna individua, paralelno s tim mogu odabrati da budem apsolutno slobodan ili djelimično vezan u političkoj ili vjerskoj sferi života.

Sloboda je moj bastion, porodica temelj mog poštivanja tuđeg i drugačijeg, domovina moja teritorijalna pripadnost i inspiracija. Nema tog vremena koje ne prođe i društvenih okolnosti koje se ne ponove.

Sve je život, to je i vrijeme rata i stradanja, to je vrijema napretka i sreće, to je i vrijeme pravde i nepravde, tuge i mržnje. Neprihvatljiva je politika koja kreira stalni strah i ljudske poraze pretvara u pobjede pojedinaca i njihovo veličanje.

Svjesnost je biti individua, odgovorna i slobodna ili djelimično vezana u nekom organizovanom okviru ili formi. Nema te društvene erupcije koja takvog pojedinca može izbaciti iz takta ili da nije razmislio o svakom postupku koji je učinio, pogotovo ako takav postupak utiče na nečije pravo ili slobodu.

Sloboda razmišljanja je svetost ljudske pojave, jer ako ne razmišljaš i ne stojiš iza svojih postupaka, tada si stvar, ali time ne možeš izbjeći svoju odgovornost za takve postupke. Kada posmatram sa aspekta višegodišnjeg kretanja društva u globalu u BiH, sve mi se više čini, da ovo društvo nije parlamentarno i civilizacijsko, nego primitivističko-torovsko, apsolutno nespremno da ispravi greške iz prošlosti, da svako prizna svoj dio krivnje i svojoj djeci pruži jedan normalan i napredan ambijent.

Stalno se dijelimo, a ja nekako volim da živim u normalnom okruženju, svjestan svog postojanja i ljepote života.

Šta da radim, da budem individua ili da postanem dio problema, instruktor podjela, mržnje i straha ?

Sloboda mi nekako uvijek više odgovara i spremnost da kažem ne, svakom zlu, bez obzira na rasu, naciju ili znate već šta.

Djelovanje svakog pojedinca ili već vezanog kroz neku organizacionu formu, ima jedino smisao ako je usmjerena ka boljem i sretnijem društvu. Sreća je djelovati i razmišljati u slobodi, a to je vrijeme kada se treba graditi sistem jednakih vrijednosti i jednakih mogućnosti za sve, jer kad dođu ratovi biti će prekasno za sve.

Čovjek se rađa, živi i umire slobodan i to je temelj života svake svjesno-odgovorne individue. – razmišljajući o pojedincu / građaninu u podijeljenom društvu –

 

Edin Hasaničević

NEMA KOMENTARA