Stupanjem na snagu novih zakonskih propisa, usvojenih u četvrtak u Hrvatskom saboru, kojima se u zakonodavstvo prenosi direktiva EU, Hrvatska uvodi strožija pravila za zaštitu radnika od rizika povezanih s izloženošću azbestu na radu.
Temelj tih promjena je Direktiva 2023/2668 Evropskog parlamenta i Vijeća od 22.11.2023. o izmjeni Direktive 2009/148/EZ o zaštiti radnika od rizika povezanih s izloženošću azbestu, a koja se u hrvatsko zakonodavstvo implementira izmjenama Zakona o obaveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu te drugim zakonskim propisima koji spominju dijagnoze vezane za izloženost azbestnim vlaknima na radnom mjestu.
Najznačajnija novost koju donosi Direktiva je smanjenje granične vrijednosti izloženosti azbestu deset puta – s dosadašnjih 0,1 na 0,01 vlakno po kubnom centimetru (cm³).
Budući da je azbest kancerogena tvar bez utvrđenog praga, naučno nije moguće odrediti nivo ispod kojeg izloženost ne bi štetno utjecala na zdravlje. Stoga se u Direktivi navodi da do 20. decembra 2029. poslodavci moraju osigurati uslove da nijedan radnik ne bude izložen koncentraciji azbesta u zraku većoj od 0,01 vlakna po cm³, pojašnjavaju u Ministarstvu zdravstva.
Pri tome se uzimaju u obzir i vlakna promjera manjeg od 0,2 mikrometra ili 0,002 vlakna po cm³, pri čemu se računaju samo vlakna dužine veće od 5 mikrometara, promjera od 0,2 do 3 mikrometra i s odnosom dužine i promjera većim od 3:1, dodaju.
Azbest je izrazito opasna kancerogena tvar koja i dalje utiče na razne privredne sektore, kao što su građevinski radovi, obnova zgrada, rudarstvo, upravljanje otpadom i gašenje požara, u kojima je rizik od izloženosti radnika visok.
Prema evropskoj statistici profesionalnih bolesti, azbest je daleko najčešći uzrok raka povezanog s radom. Potvrđeno je da se čak 78 posto slučajeva raka povezanog s radom u državama članicama može povezati s izloženošću azbestu.
Kada se udahnu, azbestna vlakna u zraku mogu dovesti do teških bolesti kao što su mezoteliom i rak pluća, a od trenutka izloženosti može proći u prosjeku 30 godina prije pojave prvih znakova bolesti, koja u konačnici dovodi do smrtnih slučajeva povezanih s radom.
Stoga je potpuno uklanjanje azbesta najpoželjnije rješenje u odnosu na bilo koju drugu aktivnost rukovanja, kad god je to izvodivo i korisno za zaštitu radnika, navodi se u Direktivi.
Kako bi ispunila odredbe Direktive, Hrvatska je u Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti azbestu i u Zakon o obaveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu uvrstila rak jajnika te rak probavnog sistema kao bolesti koje mogu biti posljedica izloženosti azbestnim vlaknima.
Azbest je u Hrvatskoj zabranjen od 2006. godine, međutim godinama se koristio u graditeljstvu, primjerice nalazi se u salonit pločama koje se mogu vidjeti na nekim krovovima garaža i kuća.
Hrvatski eurozastupnici zadovoljni usvajanjem novih propisa
Implementaciju EU uredbe za zaštitu od azbesta pozdravili su hrvatski europarlamentarci Tomislav Sokol (HDZ/EPP) i Romana Jerković (SDP/S&D), članovi Odbora Evropskog parlamenta za javno zdravstvo (SANT).
Tomislav Sokol, koordinator kluba zastupnika Evropske narodne stranke u odboru za javno zdravstvo, upozorava kako ne postoji siguran nivo izloženosti azbestu.
Direktiva o zaštiti radnika od rizika povezanih s izloženošću azbestu na radu, ocijenio je Sokol, predstavlja jasan i snažan politički signal Evropske unije da dodatno podigne nivo zaštite radnika od jednog od najopasnijih kancerogena u radnom okruženju.
– Desetostruko smanjenje granične vrijednosti izloženosti odraz je spoznaje da za azbest ne postoji siguran nivo izloženosti. Upravo zato Direktiva ide korak dalje: istovremeno smanjuje dozvoljenu izloženost i proširuje spektar bolesti koje se službeno priznaju kao posljedica kontakta s azbestom. Takav pristup jasno pokazuje da se politika zaštite na radu sve više zasniva na prevenciji, ali i na pravovremenom prepoznavanju zdravstvenih posljedica. Time se ne samo smanjuje rizik za buduće generacije radnika, nego se i ispravlja dugogodišnja nevidljivost bolesti koje se često pojavljuju tek nakon više decenija – naglasio je Sokol.
U Hrvatskoj implementacija ove Direktive dolazi u trenutku kada je azbest formalno već dvije decenije zabranjen, ali je njegova prisutnost i dalje realnost, posebno u starijem građevinskom fondu. Upravo zato novi propisi imaju posebnu težinu jer nisu usmjereni samo na buduće rizike, već i na upravljanje naslijeđenim problemom.
Važno je naglasiti, ističe Sokol, da ove promjene ne smiju ostati na nivou formalnog usklađivanja s evropskim zakonodavstvom. One zahtijevaju stvarnu promjenu pristupa koja obuhvata poslodavce, institucije i same radnike. Samo dosljednom primjenom, edukacijom i odgovornim upravljanjem rizicima moguće je ostvariti cilj koji Direktiva postavlja, a to je svesti izloženost azbestu na apsolutni minimum i maksimalno zaštititi zdravlje radnika.
I Romana Jerković, potpredsjednica odbora SANT, kao ključni element novih propisa vidi snižavanje prihvatljivog nivoa izloženosti azbestu.
– Ključna promjena odnosi se na snižavanje granične vrijednosti izloženosti azbestu, uz uvođenje preciznijih zahtjeva za mjerenje, nadzor i zaštitnu opremu. Ovo je posebno važno za radnike u građevinskom sektoru, gdje je rizik izloženosti i dalje izrazito visok – rekla je SDP-ova eurozastupnica.
Hrvatska je formalno napravila korak naprijed donošenjem novog pravilnika, međutim kada se poredi s nekim razvijenijim članicama Evropske unije, vidljivo je da zaostaje u provedbi. Dok zemlje poput Njemačke, Nizozemske ili skandinavskih država već godinama razvijaju sistemske modele, uključujući registre azbesta, specijalizirane firme i snažan inspekcijski nadzor, u Hrvatskoj se ključni problem i dalje nalazi u provođenju propisa na terenu i ograničenim kapacitetima nadzora.
U mnogim državama članicama, kaže Jerković, naglasak je stavljen na prevenciju, kontinuiranu edukaciju radnika i dugoročne nacionalne planove uklanjanja azbesta, dok u Hrvatskoj takav sistemski pristup još nije u potpunosti razvijen. Upravo zato postoji rizik da se zaštita radnika zadrži na nivou formalnog usklađivanja, bez stvarnog efekta na smanjenje zdravstvenih posljedica.
– U konačnici, pitanje azbesta nije samo tehničko ili regulatorno pitanje, nego pitanje javnog zdravlja i odgovornosti države prema radnicima. Hrvatska je napravila važan korak u prenošenju evropskih pravila, ali će se stvarni napredak mjeriti tek kroz njihovu dosljednu i efikasnu primjenu u praksi – napomenula je.
Obaveze poslodavaca
Prije početka bilo kakvih radova na takvim objektima, poslodavac je obavezan izvršiti prethodnu procjenu rizika, izraditi plan uklanjanja, plan mjera zaštite na radu, kao i plan zbrinjavanja otpada, uz obavještavanje nadležnih tijela.
U Ministarstvu zdravstva posebno skreću pažnju na program posebne obuke radnika koji rade na poslovima na kojima bi mogli biti izloženi prašini azbesta ili materijalima koji sadrže azbest, između ostalog i o ličnoj zaštitnoj opremi.
Navedenu obuku, ističu, provodi izabrani specijalista medicine rada/medicine rada i sporta, u saradnji sa stručnjakom zaštite na radu poslodavca za kojeg se obuka provodi.
Direktiva navodi da, ako se izloženost ne može smanjiti na drugi način, potrebno je koristiti ličnu zaštitnu opremu za disanje, s tim da to ne smije biti trajno i da se za svakog radnika svodi na najmanju moguću mjeru.
Tokom perioda rada koji zahtijeva upotrebu takve opreme potrebno je osigurati redovne pauze u skladu s fizičkim i klimatskim uslovima.
Pridržavanjem obaveza poslodavaca u vezi s radovima s azbestom te minimalnih zahtjeva za sigurnost i zaštitu zdravlja radnika moguće je smanjiti rizik od pojave bolesti koje nastaju kao posljedica izloženosti azbestnim vlaknima, naglašavaju u Ministarstvu zdravstva.
– Radnici često ne shvataju kolika je opasnost i ne koriste sredstva zaštite na radu, a to je najgore – kazala je državna sekretarka u Ministarstvu zdravstva Marija Bubaš tokom saborske rasprave.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo od 2009. godine vodi Registar radnika oboljelih od bolesti izazvanih azbestom. U periodu od 2009. do 2025. godine priznato je 1.830 profesionalnih bolesti vezanih za izloženost azbestu.
HGK: Već počelo prilagođavanje novim pravilima
Predsjednik Zajednice zaštite na radu Hrvatske gospodarske komore (HGK) Fabjan Ruščić navodi da su se veći sistemi i specijalizirane firme uglavnom počeli prilagođavati novim pravilima, dok dio manjih poslodavaca i izvođača i dalje potcjenjuje obim novih obaveza – posebno dugoročne zdravstvene evidencije, dokumentaciju i potrebu za posebnim obukama.
– Novi propisi nisu samo administrativna obaveza nego pitanje ozbiljne zaštite zdravlja radnika jer su posljedice izloženosti azbestu često vidljive tek nakon više decenija. Upravo zato se od poslodavaca očekuje da ove promjene shvate kao trajnu promjenu pristupa, a ne kao još jednu formalnost u zaštiti na radu – ističe Ruščić.
Poslodavcima čije su aktivnosti vezane za poslove pri kojima se može oslobađati azbestna prašina, odnosno onima koji obavljaju radove na rušenju ili uklanjanju azbesta ili materijala koji sadrže azbest iz objekata, konstrukcija, instalacija, uređaja, opreme ili brodova, propisan je postupak izdavanja dozvola (saglasnosti) od strane Ministarstva rada, mirovinskog sistema, porodice i socijalne politike, navode u HGK. Obaveza pribavljanja saglasnosti za radove s azbestom stupila je na snagu 21. decembra 2025. godine, piše Vecernji.ba