Prošle godine 6,6 posto zaposlenih u dobi između 20 i 64 godine u Evropskoj uniji (EU) radilo je više sati sedmično nego što je to uobičajeni standard, pri čemu se prekovremeni rad definiše kao rad od 49 ili više sati sedmično, pokazuju podaci Eurostata.
Broj takvih osoba godinama opada u EU, 2014. godine iznosio je 9,8 posto, odnosno praktično svaka deseta zaposlena osoba, dok ih je 2019. bilo 8,4 posto.
Grčka je među državama članicama imala najveći udio radnika s dugim radnim vremenom. Čak 12,4 posto, a nakon nje slijede Kipar sa 10 posto i Francuska s 9,9 posto. Na suprotnoj strani ljestvice su Bugarska sa 0,4 posto, Latvija s 1 posto i Litvanija s 1,4 posto.
Hrvatska također nema posebno izražen procenat, samo 3,1 posto ljudi radilo je više od 49 sati sedmično. U Sloveniji je to bilo 5,5 posto.
U velikim evropskim ekonomijama, nakon Francuske najveći broj je u Italiji sa 7,6 posto, zatim u Španiji sa 6,4 posto, pa u Njemačkoj s 5,1 posto.
Očekivano, udio ljudi koji su radili toliko veliki broj sati sedmično bio je znatno veći kod samozaposlenih nego kod klasičnih zaposlenih. Kod prvih je riječ o svakoj četvrtoj osobi, odnosno 27,5 posto, a kod drugih tek o 3,4 posto.
Prema zanimanjima, najviše prekovremenog rada bilo je u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, gdje je 26,2 posto zaposlenih imalo tako veliki broj radnih sati. Nakon toga slijede menadžeri s 20,1 posto, dakle, svaki peti menadžer mora, osjeća potrebu, obavezu ili možda želi da provede na radnom mjestu više od 49 sati sedmično.
Ljudi obično rade prekovremeno jer nešto vole, ali to je zasigurno manjina, ili pak moraju zbog okolnosti u kompaniji ili svoje finansijske situacije.
Zanimljivo je sagledati kako se razvijalo finansijsko zadovoljstvo građana EU u periodu od 10 godina, od 2013. do kraja 2022.
Skala finansijskog zadovoljstva ima vrijednost od 1 do 10, a evropski prosjek nakon decenije dostigao je ocjenu 6,6.
Najveći stepen finansijskog zadovoljstva zabilježen je u Nizozemskoj i Finskoj – ocjena 7,6. Nakon toga slijede Švedska sa 7,4 i Austrija sa 7,3.
Na drugom kraju poretka su zemlje centralne i jugoistočne Evrope.
U Bugarskoj je ocjena tek 4,6, u Grčkoj 5,3, u Hrvatskoj 5,7, a u Slovačkoj 5,8. Kod Mađarske i Latvije ocjena je 5,9.
Velike evropske ekonomije imaju rezultate približno na nivou prosjeka EU. Njemačka 6,8, Italija 6,7, Francuska 6,4 i Španija 6,3.
Vidljivo je da je u 10 godina ipak ostvaren određeni pomak jer je 2013. prosječna ocjena za čitavu EU bila 6,1.
Prije deceniju na vrhu su bile Danska i Finska s ocjenom 7,6, ali dok je u Finskoj osjećaj zadovoljstva stagnirao, u Danskoj je pao na 7,1.
U Nizozemskoj se blago povećao sa 7,4 na 7,6.
Zapravo, u jednoj deceniji zadovoljstvo je palo u tri zemlje: osim Danske, to je slučaj i sa Švedskom i Luksemburgom, a stagniralo je, uz Finsku, i u Francuskoj.
U Hrvatskoj je povećano sa 4,7 na 5,7, što je sasvim solidan pomak.
Osjetne pomake nabolje pokazali su i Irci, Slovenci, Italijani, Kiprani, Portugalci i Grci.
Mjerili su se i podaci za Norvešku i Švicarsku i zanimljivo je da je u obje zemlje zadovoljstvo finansijskom situacijom blago palo.
U 2023. godini 16,2 posto stanovništva EU bilo je izloženo riziku siromaštva, tj. imalo je prihode ispod 60 posto medijalne vrijednosti u zemljama u kojima žive.
U šest zemalja više od petine stanovništva bilo je u opasnosti od siromaštva, od Estonije s 22,6 posto do Španije s 20,2 posto. Ostale četiri su Latvija, Rumunija, Bugarska i Litvanija.
Hrvatska je nešto ispod granice od 20 posto, sa 19,3 posto. Za poređenje, u Sloveniji je riziku izložen znatno manji dio stanovništva 12,7 posto.
Najmanje je ljudi bilo izloženo riziku siromaštva u Češkoj, svega 9,8 posto, zatim u Danskoj 11,8 i u Irskoj 12 posto.
U Italiji je brojka 18,9 posto, u Francuskoj 15,4, a u Njemačkoj 14,4 posto.
Najviše su riziku siromaštva u pravilu izložena domaćinstva s jednim roditeljem. Za razliku od ukupnog prosjeka EU od 16,2 posto, u toj kategoriji prosjek iznosi čak 31,9 posto.
U Hrvatskoj su najviše siromaštvu bili izloženi samci stariji od 65 godina, čak 59,9 posto.
Kod ženskih samačkih domaćinstava stopa je bila 56,5 posto, a kod muških 39,5 posto. Prosjek za samačka domaćinstva je 50,2 posto.
U domaćinstvima s jednim roditeljem i djecom rizik od siromaštva iznosio je 24,4 posto, a kod domaćinstava s troje ili više djece 20,5 posto, piše Raport.