Zadnjih nekoliko godina, tamo nekako od 2010. pa naovamo neprekidno slušamo na lokalnom nivou kako se lokalna vlast hvali i ponosi tešanjskom privredom i tešanjskim privrednicima.
I ne bi ti bilo ništa sporno da pritome svjesno i namjerno najveći i glavni dio zasluga za uspjeh tešanjske privrede uzimaju za sebe, pa kažu da je to sve uspjelo jer su oni bili na poziciji vlasti, pa ko biva oni su zaslužni. Ne umanjući dio koji možda i ima lokalna vlast želim napisati nekoliko rečenica o ovome.
Stanovnici općine Tešanj i poznavaoci prilika u Tešnju znaju da “uspjeh” tešanjske privrede leži zapravo u nečemu drugome, u preduzetničkoj inicijativi i inovativnosti koja nije čekala ništa od “države”, ne važno da li pod pojmom države podrazumjevamo lokalnu vlast ili veće nivoe, nego je radila i gradila, isto kao što su prije četrdeset i više godina tešnjaci otišli trbuhom za kruhom u Njemačku i Švicarsku, ali i u Zagreb i Split, tako ni ratni ni poratni period nisu čekali da država nešto poduzme, nego su zavrnuli rukave i prionili na posao.
O tome je pisao i dobro to opisao naš poznati društveno-politički radnik Alija Galijašević u svojih nekoliko objavljenih knjiga.
Tamo gdje je stvarna nadležnost lokalne vlasti vidi se zapravo i pravo lice uspjeha ili neuspjeha.
Tako dakle, ako su prilike i poslovanja u Javnim preduzećima i ustanovama koje djeluje na području općine Tešanj dobre, onda za to najveće zasluge trebaju da pripadnu općini tj. lokalnoj vlasti, koja je za to stvatno nadležna.
Ako su klijenti, kupci, potrošači, zadovoljni radom i kvalitetom usluga, ako nema nepotizma i korupcije u npr. apoteci TEFARM, Bolnici i Domu Zdravlja, Gradskoj toplani, komunalnom preduzeću RAD, agenciji TRA itd. . .onda lokalna vlast sa razlogom treba da bude ponosna i da to ističe i promoviše.
Međutim, ako imamo primjere stranačko-rođačko-prijateljskog zapošljavanja u javnim preduzećima i ustanovama, primjere da se na godinu dana ranije zna ko će biti smijenjen sa mjesta direktora neke ustanova ili javnog preduzeća ili kome neće biti produžen mandat, ko je podoban a ko ne, ne gledajući pri tome uopšte rezultate poslovanje te institucije koju taj neko vodi, onda su to zaista pitanja koja treba otvoreno postaviti i otvoriti.
Ako je nevladin sektor i sportska i druga udruženja zadovoljna sa sredstvima koja dobijaju za podršku svojih aktivnosti i svog rada onda lokalna vlast to treba da ističe na svakom koraku, ali ako većina njih ima primjedbe na nerazumijevanje lokalnih vlasti za njih rad i djelovanje, onda nešto ne funkcioniše.
Znate svi će rado i sa ponosom isticati primjer uspeješnih privatizacija FAD Jelah, POBJEDA, ENKER, Unico Filteri, ali će pri tome zaboravljati totalni krah i neuspjeh Ukus Tešanj, Ciglana Jelah, Univezal Jelah, Zvečaj Tešanj, Tvornica čarapa Tešanj, Sloga Tešanj, Razvoj projekt Tešanj itd. ..
Zapravo prije bi se moglo reći da su neki lokalni čelnici doprinijeli da se o Tešnju pronese i loš i ružan glas, i izvan Bosne i Hercegovine, i baš ti su prvi u ispiranju mozgova cjeloukupnoj javnosti.
Dakle, nepravedno i nekorektno da se tuđe zasluge prisvajaju za sebe, pri tome svjesni da se svoji neuspjesi guraju pod tepih.
Kao što kaže jedna poslovica: Ex iniuria ius non oritur. – Iz nepravde ne izniče pravda.
Piše: Haris Sejdić