Šipak ili nar, Punica granatum, omiljeno je jesensko voće Mediterana. Svoju etimologiju latinskog naziva vuče od Plinija Starijeg koji ga je nazvao punskom jabukom, a najbolji su plodovi dolazili iz područja Punije, današnjeg Tunisa. Drugi dio naziva, granatum dolazi od latinske riječi granatus, odnosno zrnat.
Unatoč njegovom nazivu, kako pojašnjava Igor Tomašević iz Savjetodavne službe RS, izgleda da se do danas nije u potpunosti utvrdilo izvorno porijeklo ove biljke. Naime, kako dalje navodi, dio znanstvenika smatra da potječe s područja Irana i sjeverozapadne Indije, dok ga drugi smatraju autohtonom mediteranskom biljkom.
Voćka jabukolikog izgleda i vrlo dekorativnih cvjetova i ploda, negdje je zovu i mogranj, jesenska je kraljica u cijelome Mediteranu, gdje se najčešće i uzgaja jer mu odgovara puno sunca i malo kiše. Osim toga, uspijeva i u Turskoj, Egiptu, Iranu i Afganistanu i jedna je od prvih kultiviranih voćki na svijetu.
Priprema zemljišta
Šipak predstavlja kulturu koja zahtijeva kompleksnu pripremu zemljišta koja se sastoji od čišćenja lokaliteta od biljnih ostataka iz prethodnog perioda i ravnanja terena. Obavlja se na cijeloj površini, minimalno na 50 cm dubine.
“Priprema zemljišta za sadnju svodila se u većini slučajeva u prošlosti na jednostavno kopanje rupa. Kvalitetna priprema podrazumijeva krčenje i uklanjanje kamenja i ostataka korijenovog sustava, zaravnjivanje zemljišta, eliminiranje korovske vegetacije, melioracijske radove, meliorativnu gnojidbu organskim i mineralnim gnojivima, rigolanje”, ističe savjetodavac i napominje da posebnu važnost ima temeljito čišćenje zemljišta od biljnih ostataka.
Zemljište treba osloboditi korovske vegetacije čime se pospješuje njegova sposobnost upijanja vlage i provjetravanja. Iz navedenog razloga se, kako kaže, prakticira periodična obrada. Također, ne preporučuje obradu tla na dubinama ispod dvadesetak centimetara budući da postoji opasnost od oštećivanja korijenja koje raste u plitkom sloju.
Sadnja šipka
Pravilna sadnja šipka je uvjet za dobar prinos i kvaliteta plodova te njenoj pripremi moramo posvetiti odgovarajuću pažnju. Kako šipak formira vrlo razgranat korijenov sustav u kojem neki segmenti mogu prodirati dosta daleko, razmaci moraju biti veći, posebno kod intenzivnih plantažnih nasada. Razmak ovisi od niza faktora, posebno od kultivara šipka i oblika krošnje.
“Preporučeni razmak sadnje je pet metara između redova i tri metra unutar reda što po hektaru čini oko 650 sadnica. Razmaci mogu biti i 5x m, te 4×3 m i rijetko 6×5 m. Ako se uzgaja kao živa ograda, sadi se na kraćim razmacima radi formiranja što kompaktnijeg živog zida”, kaže Tomašević.
Svojim genetskim predispozicijama, ova voćka predstavlja idealnu kulturu za formiranje “živog biljnog zida” koji u zimskom periodu predstavlja dobru zaštitu od niskih temperatura, hladnih vjetrova, a ljeti od ekstremno visokih temperatura koje su česte u područjima uzgoja.
“Agrotehničkom zahvatu sadnje prethodi iskolčavanje redova i mjesta za sadnju. Nakon toga se kopaju sadne rupe čije dimenzije trebaju omogućiti nesmetan smještaj sadnice nakon uklanjanja kontejnera i dodavanja gnojiva”, navodi ovaj stručnjak i napominje kako se sadnice šipka kontejnerski uzgajaju, a njihovu sadnju moguće je obavljati tijekom cijele godine ukoliko je osigurana adekvatna količina vode za navodnjavanje.
Sadnice se nabavljaju u specijaliziranim rasadnicima koji imaju organiziranu zdravstvenu kontrolu matičnih nasada i sadnica na bolesti, štetnike i nematode. Na sadnici mora biti vidljiva etiketa s nazivom rasadnika, kultivara, klase i broja deklaracije koji je garancija da je sadnica bila pod odgovarajućim stručnim nadzorom.
Gnojidba nasada
Riječ je o intenzivnoj voćnoj kulturi te ju je potrebno prihranjivati i organskim i mineralnim gnojivima različitog sastava i porijekla. Gnojidba nasada važna je mjera za postizanje kvalitetnog roda. Nakon provedenih analiza fizičko-kemijskih karakteristika zemljišta predviđenog za uzgoj šipka, utvrđuju se neophodni meliorativni zahvati na određenom lokalitetu kao i potrebe za meliorativnom gnojidbom.
Meliorativnom gnojidbom šipka omogućava se postizanja stanja srednje opskrbljenosti zemljišta humusom i neophodnim hranivima. Potom se zemljišna površina rigola ili duboko zaore, nakon čega slijedi priprema za sadnju”, kaže ovaj stručnjak, dodavši da posebna pažnja treba biti usmjerena ka kontroli sadržaja hranjivih sastojaka gnojiva.
Organska gnojiva, osim što obogaćuju zemljište hranjivim komponentama, poboljšavaju i vodno-zračni režim i aktivnost mikroorganizama. Dobrim se pokazalo korištenje stajskog gnojiva svake treće godine u količini od 40-80 kg/stablu-grmu ili zaoravanje biljnog pokrivača čime se osigurava održavanje plodnosti zemljišta.
“Od mineralnih gnojiva najčešću upotrebu imaju dušična, fosforna i kalijeva. Preporučuje se korištenje gnojiva u kojima je sadržaj fosfora dvostruko, a kalija trostruko viši u odnosu na sadržaj dušika”, dodaje savjetodavac i kaže kako je prema nekim od istraživanja, u periodu mirovanja neophodno u zemljište unijeti 1-1,5 kg NPK (8:16:24), a pred kraj vegetacije izvršiti prvo prihranjivanje sa 0,5 kg uree i nakon precvjetavanja drugo sa 0,5 kg KAN-a.
500 m3 vode po ha
Da bi ostvarili obilan urod plodova dobre kvalitete neophodno je osigurati približne količine vode kao i kod agruma. Navodnjavanje je obavezna mjera za postizanje obilnog i kvalitetnog roda. Šipak može izdržati duge sušne periode. Iako urod nije veliki u uvjetima suše, stabla-grmovi mogu opstati godinama. Nakon toga, ukoliko se adekvatno navodnjavaju, intenzivno se razvijaju i donose dobar urod. Stabla će bujati i donositi dosta plodova pri obilnijim ljetnim kišama. Tada će plodovi biti mekaniji i osjetljiviji na transport i skladištenje.
“Budući da u periodu porasta ploda najčešće vladaju velike vrućine s deficitom vlage u zemljištu, neophodno je osigurati 2-3 obilna zalijevanja u srpnju i kolovozu”, naglašava Tomašević, pojasnivši da je orijentacijski potrebno oko 500 m3 vode po ha za svako zalijevanje. Bez redovnog navodnjavanja, posebno u sušnim godinama, plantažni uzgoj šipka nema perspektivu.
Tijekom čitave vegetacije neophodno je održavati odgovarajuću vlažnost zemljišta, naročito pred približavanje sezone branja. Ovakvim postupkom se smanjuje pucanje plodova. Ukoliko je godina sušna, neophodno je navodnjavanje svakih četiri-pet dana u čitavom vegetacijskom periodu. Dugotrajne suše i izostanak navodnjavanja izazivaju posljedice na godišnji urod. Moguće su i dugoročne negativne posljedice, piše Agro klub.