Romi se prvi put na prostoru Bosne i Hercegovine spominju u vrijeme osmanskog sultana Selima II, 1574. godine, kada je on izdao ferman kojim je odobrio porezne olakšice Romima koji rade u rudnicima şeljezne rude nedaleko od Banja Luke i u rudnicima Novog Pazara.
Ipak, nije nam poznato da li se radi o mjesnim Romima koji su se bavili rudarstvom ili naseljenim Romima iz ugarsko â rumunskih zemalja. Tokom veÄeg perioda osmanske vladavine nad Bosnom, odnos prema njima je bio daleko bolji od odnosa krÅ¡Äanske Evrope prema Romima tog doba. Primjera radi 1596. godine u Engleskoj je osuÄeno 106 Roma, a devetorici je odrubljena glava na temelju zakona koji je donio parlament Elizabetinog doba, u cilju kaÅŸnjavanja skitnica koji su sebe nazivali EgipÄanima.
Naravno, veÄina Roma je ostala na dnu druÅ¡tvene ljestvice u vrijeme osmanskog doba. Gradske vlasti su Rome uglavnom naseljavali izvan gradske teritorije, osim u sluÄaju da su ih uspjeli nagovoriti da se bave obrtom na gradskom podruÄju. Krajem XVII stoljeÄa osmanska uprava je poÄela optuÅŸivati Rome da se bave prostitucijom i svodniÅ¡tvom, a porezi su im znatno uveÄani. Ipak, osnovna zakonska prava Roma bila su ista kao i prava krÅ¡Äana i nemuslimana.
VeÄina bosanskih Roma su ipak bili islamske vjeroispovijesti. Sve do kraja osmanske uprave ÅŸivjeli su preteÅŸno nomadskim naÄinom ÅŸivota. Biskup MaraviÄ je u jednom pismu iz 1655. godine naveo: âÄovjek na svakom koraku nailazi na Ciganeâ. Kada su Austrijanci 1788. godine napali Bosnu, veliki broj Roma se prikljuÄio BoÅ¡njacima u borbi protiv njih.
TeÅ¡ko je ustanoviti koliko je Roma ÅŸivjelo u Bosni. Francuski diplomata Chaumette des Fosses, koji je 1808. godine bio u Bosni, navodi da ih ima oko 30 000, ali Petrusier, koji je bio u Bosni Äetiri godine poslije njega, navodi da ih ima samo 8 000. Podaci Petrusiera se Äine ipak vjerodostojnijim, iz razloga Å¡to se prema osmanskim statistiÄkim podacima iz 1865. godine u Bosni nalazilo ukupno 9 630 Roma. Prema sluÅŸbenom popisu stanovniÅ¡tva iz 1870. godine, bilo ih je svega 5 139, ali je to bio popis domaÄinstava. Rome su viÅ¡e puta nagovarali da se negdje âskraseâ, tako da je u XIX stoljeÄu u Sarajevu postojalo nekoliko romskih mahala, kao i u Travniku, Banja Luci i Visokom.
Tada su veÄ postojale tri kategorije Roma u Bosni. Najstariji su bili tzv. âBijeli Ciganiâ, koji uglavnom nisu bili nomadi i slabo su priÄali romski jezik. U Bosni su bili islamske, dok su u Srbiji i Makedoniji, bili pravoslavne vjere. Druga grupa, zvana âCrni Ciganiâ, uglavnom je ÅŸivjela nomadskim naÄinom ÅŸivota pod Å¡atorima, te su se Äesto selili iz mjesta u mjesto. Bili su islamske vjere ali im Äesto nije bio dopuÅ¡tan ulaz u dÅŸamiju zbog slabe higijene. Zbog veÄeg procenta rumunskog elementa u govoru, pretpostavlja se da su se doselili iz Transilvanije ili Banata, poÄetkom osmanske vladavine.
TreÄu grupu su Äinili âKaravlasiâ ili âCrni Vlasiâ. Njima nije bilo pravo da ih se naziva Ciganima, te su tvrdili da su Rumuni. Mjesto stanovniÅ¡tvo ih je uglavnom nazivalo âsrpskim Ciganimaâ, bilo zbog toga Å¡to su ranije ÅŸivjeli u Srbiji, ili zbog toga Å¡to su bili pravoslavne vjere. Na ulicama su Äesto viÄani kako vodaju medvjede. Jedan engleski putopisac koji je posjetio Bosnu devedesetih godina XIX stoljeÄa, navodi da oni putuju po Evropi sa dresiranim medvjedima. U vrijeme Drugog svjetskog rata Romi su teÅ¡ko stradali. PredviÄa se da je u teroru Nezavisne drÅŸave Hrvatske stradalo ukupno 28 000 bosanskih Roma.
Izvor: bosnae.info