Sa samo jednim parom cipela u sezoni, njihov dan počinje u pet ujutro: “Teško jeste, ali ko te pita…”

Domaćica, majka, radna snaga u kući i na njivi. Za njih nema odmora, niti bolovanja. Od njih se nerijetko očekuje da shodno potrebama ukućana mijenjaju uloge, za koju nikada nisu adekvatno nagrađene.

Sa samo jednim parom cipela u sezoni, njihov dan počinje u pet ujutro, a obaveze se nižu do kasno u noć. Briga o djeci, briga o starijim ukućanima, o štali, njivi…

“Ustanem rano, kako bih nahranila stoku i pomuzla krave. Onda se vraćam kući da ukućanima pripremim doručak i poslije toga krećemo u njivu. Imam plastenik u kome sijem povrće, za naše potrebe a obrađujemo i zemlju. Ima dosta posla, pa često i sama sjednem u traktor i obrađujem zemlju, ništa mi to nije. Proizvodim sir i kajmak, ponekad nešto i prodam i tako, životari se.  Teško jeste, ali ko te pita”, priča za Buku 65-togodišnja Dragica Đokić.

Nema muško-ženskih poslova, ali zato ima dosta oni koji su samo ženski. Pa,  iako mnogo rade, manje su plaćene i njihov rad se manje vrednuje.

Žene na selu uglavnom nisu vlasnice imanja, a 55 odsto njih odriče se svog nasledstva u korist sinova i braće.

U ruralnim i strogo patrijarhalnim sredinama gdje i danas važi ona “da se zna ko kosi, a ko vodu nosi”, njihove priče ostaju ugušene iza hladnih zidina.

Društvena nevidljivost

Iako imaju ključnu ulogu u porodičnom životu, poljoprivredi, očuvanju tradicija, ali i opstanku i razvoju ruralnih sredina, žene na selu su najčešće društveno nevidljive i nalaze se u lošem materijalnom položaju.

Suočene sa mentalitetom i predrasudama koje se u ruralnim sredinama teško ruše, njihov doprinos zajednici nerijetko biva zanemaren, a njihova prava i potrebe neprepoznate.

Borba za pravdu i dostojanstvo

Jedan od glavnih problema s kojima se suočavaju je ograničen pristup obrazovanju i resursima. Nerijetko i danas u ruralnim područjima i strogo patrijarhalnim sredinama, mlade djevojke napuštaju školu ranije zbog porodičnih obaveza ili tradicionalnih očekivanja, čime se smanjuje njihova sposobnost da postanu ekonomski nezavisne.

“Može se reći da je položaj žena na selu i dalje veoma težak. Dosta njih ima i redovno zaposlenje pored svih poslova koje moraju da obavljaju u seoskom domaćinstvu. Ono što dodatno otežava situaciju u selima je osuda okoline za bilo kakvo ponašanje ili djelovanje koje nije očekivano i koje se smatra sramotnim, pa se samim tim nasilje u seoskim i malim zajednicama smatra kao privatna stvar i o tome se ne govori”, kaže za Buku Nataša Kurtuma, voditelj Kancelarije Fondacije „Lara“.

Patrijarhalne strukture i nasilje

Mnoge žene, bez obzira na dob, obrazovanje ili socioekonomski status, suočavaju se s različitim oblicima nasilja – od fizičkog i emocionalnog do ekonomskog i seksualnog. Ove žene često žive u strahu, a njihova prava i sigurnost postaju sekundarna.

Taj prolem je možda izraženiji, ali svakako manje vidljiv u ruralnim sredinama.

Društvena očekivanja da budu poslušne, posvećene porodici i kući i da ćuteći trpe nasilje, često ih drže u začaranom krugu. Mnoge žene ne prijavljuju nasilje zbog ekonomske zavisnosti, straha od osude, gubitka društvenog statusa ili čak fizičkih posljedica.

U društvu koje često zatvara oči pred problemom nasilja nad ženama, njihove priče ostaju neispričane.

“Prema našim evidencijama manje je žena sa sela koje prijavljuju nasilje i odlučuju se da izađu iz nasilne zajednice u odnosu na žene u urbanim delovima, a razlog je upravo taj što ne žele da ,,sramote” porodicu. Treba napomenuti da one često skoro samostalno vode određene poslove i da je na njima veliki teret, ali i da bi se te aktivnosti mogle pretvoriti u male ženske biznise i bar na taj način bi mogli biti vrednovani i prepoznati.

Istina je da je teže raditi sa ženama sa sela na njihovom izlasku iz kruga nasilje i osamostaljivanju, jer one nemaju samopouzdanja, vjere u sebe, nemaju podršku porodice i okoline i sam proces je zbog toga duži i mukotrpniji, ali i rezultati postignuti sa njima izazivaju posebno zadovoljstvo. Nema prevelike razlike u nasilju koje trpe žene na selu od nasilje koje trpe žene u gradu, jedina razlika je u njihovoj odlučnosti da ga prijave i da se izbave iz toga, kao i mogućnosti koje im se pružaju, kaže za Buku Kurtuma.

Pristup zdravstvenoj zaštiti je još jedan izazov. Daleko od zdravstvenih ustanova, a još dalje od informacija o reproduktivnom zdravlju, žene u ruralnim područjima često zapostavljaju svoje potrebe i zdravlje, što dodatno pogoršava situaciju.

Ekonomsko osnaživanje žena na selu

Ipak, postoje inicijative koje pokušavaju promijeniti njihov položaj. Organizacije i projekti usmjereni na osnaživanje žena nude edukacije, radionice i mogućnosti za umrežavanje, što im pomaže ne samo da steknu vještine, već i jačaju zajednicu.

“Mi dosta radimo sa ženama na selu kroz različite aktivnosti i svjesne smo položaja u kojem se nalaze, pogođene neplaćenim radom u domaćinstvu, često zanemarene, a njihov rad nije vrednovan kao žena koje rade. Radimo dosta na ekonomskom osnaživanju i sretna sam da smo imali prilike da osnažuejmo žene iz ruralnih područja, koje najčešće odlučuju da se bave poljoprivrednim aktivnostima. Nisam zagovornica da žena dobije plastenik, jer to nije ekonomsko osnaživanje, to može biti vrsta pomoći domaćinstvu. Ali, imali smo priliku da im dodijelimo koke nosilje, a osim te djelatnosti smo uvezale i neke druge. Sada imamo ženu koja proizvodi i prodaje jaja, ali je počela da se bavi i proizvodnjom kolača”, kaže za Buku Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana “Budućnost” iz Modriče.

“Imamo jednu ženu koja mi nedavno kaže – “Ponosna sam na sebe. Prvi put imam svoj vlastiti dinar, da mogu nešto kupiti da ne tražim,  da mogu dati dati djeci kad ja želim”, Tu se otvaraju nova vrata i mogućnost da izdrži pritisak, a znamo kako to izgleda u višečlanim porodicama, gdje se žena brine i o djeci, i o kući , i starijim članovima domaćinstva”, kaže Vidović.

Heroine koje osiguravaju egzistenciju kroz rad na imanjima

U posljednjih nekoliko godina, mnoge žene u ruralnim sredinama pokazale su nevjerojatnu otpornost i inovativnost. Primjeri uspješnih preduzetnica, koje su pretvorile svoje male farme u uspješne biznise, inspirišu druge.

Miru Korajčević iz Janje zatekli smo na bijeljinskoj tržnici. Stara drvena tezga ispunjena šarenilom i mirisom domaće zimnice koju priprema prema starim receptima, svakodnevno privlači posjetioce. Svaki proizvod nosi pečat ljubavi i pažnje, uprkos teškim uslovima rada

“Poljoprivreda je teška i veoma je teško proizvesti. Ljetos, kada su temperature bile i preko 40 stepeni, budem po cio dan na njivi na suncu. A šta ću, moram, da bih danas imala taj dinar, da zaradim i prehranim svoju porodicu”, priča za Buku  Mira Korajčević.

Njena strast prema tradiciji i želja da osigura bolji život za svoju porodicu ne pokleknu ni pred teškim uslovima rada, ali ni cijenama koje su često niske u odnosu na uloženi trud.

“Cijene su uglavnom ostale iste, ja sve što proizvedem u svojoj bašti od toga napravim zimnicu koju prodajem nešto od kuće, nešto na pijaci. Evo, recimo, mala tegla je 5 maraka, a veća je 15 KM, ali dala bih je i za 12 samo da neko naiđe“, kaže Korajčević za Buku.

Međunarodni dan žena na selu

15. oktobar, Međunarodni dan žena na selu, obilježava se svake godine u različitim zemljama širom svijeta. Cilj ovog datuma je da ukaže na težak položaj žena na selu, ali i oda priznanje za njihovu važnu, ali često zanemarenu ulogu.

Bosna i Hercegovina spada u red najruralnijih zemalja Evrope, gdje oko 60 posto stanovništva živi u ruralnim područjima Prema podacima Ujedinjenih nacija četvrtinu svjetske populacije čine žene na selu koje rade kao poljoprivrednice, radnice i preduzetnice.

Povezane vijesti

Najnovije vijesti