Da se trud mladih isplati, najbolje pokazuje i primjer mlade bihaćke doktorica Mirhe Balićevac, koja je dobila brojna priznanja, a onda i posao koji najviše voli, a to je da spašava ljudske živote.
Ona je bila studentica generacije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, dobitnica priznanja Srebrena značka, kao i dobitnica „Japodskog konjanika“, nagrade Grada Bihaća koja se dodjeljuje za mlade koji su ostvarili izuzetne rezultate.
Nedostatak kadra
Ona radi na Odjelu radiologije u Kantonalnoj bolnici „Prof. dr. Irfan Ljubijankić“, gdje nas je i primila.
– Pored prosjeka ocjena, u koji sam uložila dosta truda i rada, ova nagrada Grada Bihaća je jedan podsticaj da si prepoznat od zajednice. Posljednja nagrada koju sam dobila je Zlatnik Grada Sarajeva, koja je dodijeljena studentima s najvećih uspjesima – ispričala je Balićevac za „Dnevni avaz“.
Za životni poziv kaže da je to idealna kombinacija humanosti i nauke.
– Medicina se uči tokom cijelog života. Smatrala sam da svoje znanje mogu iskoristiti da pomognem ljudima. Radiologija kao odjel je fina grana medicine, koja pomaže da se otkrije bolest u ranim fazama i definitivno se moderna medicina bez nje ne može zamisliti – priča nam ona.
Kaže da je i tokom studija uvijek imala ideju da se vrati u svoj rodni grad, jer je za njega vežu emocije, prijatelji i porodica, a da je imala ponude i iz Sarajeva, koje također smatra predivnim gradom.
– Medicina je grana koja nudi dosta prilika u inostranstvu, ali sam se uvijek vodila logikom: Šta ako mi svi odemo? Ko bi liječio naše porodice, pa je meni prioritet bio da ostanem u državi. Zdravstveni sistem jeste često na meti kritika, a ono što nam najviše fali jeste kadar. Sve su češća hronična oboljenja i za takav vid rada je potrebno mnogo ljudi – kaže Balićevac.
Redovi čekanja
Dodaje da zdravstvo pokriva gotovo sve tretmane ka ozdravljenju, no problem su redovi čekanja.
– Posao liječenja je usko vezan uz administrativni dio, pa ljudi imaju frustraciju zbog tog drugog dijela, koji oduzima više vremena nego bi to trebalo. Tu bi se mogle napraviti izmjene kako bi kvalitet liječenja bio brži, bolji i dostupniji pacijentima. U USK pacijenti imaju dosta opcija, a sve ono što ne mogu ovdje uraditi bit će im obezbijeđeno u KCUS-u – priča ona.
Staviti se u njihovu kožu
Kaže da sa svojih 26 godina ne može shvatiti sve probleme pacijenata, ali da se trudi staviti u njihovu kožu.
– Najljepše u ovom poslu je kada ste u mogućnosti da pacijentu pružite adekvatnu zdravstvenu njegu i onda kada vidite nakon nekog vremena da se osjeća bolje. Onda se osjećate kao neko ko je dao doprinos u tome. To je možda i primarno razlog zašto se ljudi opredijele za ovaj posao – rekla je.
