U vremenu kada gotovo svakodnevno slušamo o poskupljenjima, ušteda novca mnogima djeluje kao nemoguća misija.
Računi, hrana, gorivo, stanarina i svakodnevne sitnice brzo “pojedu” plaću, pa se na kraju mjeseca često pitamo gdje je novac nestao.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da štednja ne mora nužno značiti velika odricanja. Mnogo toga može se postići promjenom nekoliko svakodnevnih navika i boljom kontrolom troškova.
Prvi korak – znati gdje novac odlazi
Jedna od najvažnijih stvari jeste voditi evidenciju troškova. Nekoliko sedmica dovoljno je da zapišemo baš sve što plaćamo – od stanarine i računa do kafe, dostave hrane ili impulsivne kupovine u prodavnici.
Tek kada imamo jasnu sliku svojih troškova, možemo vidjeti na šta zapravo odlazi najveći dio novca i gdje postoji prostor za uštedu.
Posebnu pažnju treba obratiti na male, svakodnevne izdatke. Kafa kupljena usput, grickalice, dostava hrane ili nepotrebna kupovina pojedinačno možda ne izgledaju kao veliki trošak, ali se na kraju mjeseca mogu pretvoriti u značajan iznos.
Ne kupovati po principu “možda će mi trebati”
Jedan od najjednostavnijih načina da sačuvamo novac jeste da prije kupovine zastanemo i zapitamo se: Da li mi ovo zaista treba?
Posebno je važno izbjegavati kupovinu samo zato što je nešto na akciji. Popust nije ušteda ako kupujemo proizvod koji nam nije potreban.
Dobro pravilo je da za veće i neplanirane kupovine sačekamo barem 24 sata. Ako nam je proizvod i nakon tog vremena zaista potreban, tek onda možemo razmišljati o kupovini.
Napraviti plan za hranu
Hrana je jedan od troškova na kojem se često može uštedjeti bez velikog odricanja.
Planiranje obroka nekoliko dana unaprijed može pomoći da kupujemo samo ono što nam je potrebno. Prije odlaska u prodavnicu korisno je napraviti spisak i držati ga se.
Također, treba obratiti pažnju na hranu koju bacamo. Ako redovno kupujemo više nego što možemo pojesti, zapravo bacamo novac.
Štednju odvojiti odmah
Mnogi naprave grešku tako što odluče da će “uštijediti ono što ostane na kraju mjeseca”. Problem je što često ne ostane ništa.
Zato je bolje da se određeni iznos odvoji odmah nakon primanja plaće, čak i ako je riječ o malom iznosu. Ne mora početi sa velikom sumom – važnije je stvoriti naviku.
Čak i 20 ili 50 KM mjesečno, ako se redovno odvaja, nakon određenog vremena može postati značajna rezerva.
Paziti na pretplate
Streaming servisi, aplikacije, teretane, različite članarine i druge pretplate često se automatski naplaćuju, iako ih više gotovo i ne koristimo.
Jednom mjesečno trebalo bi provjeriti sve pretplate i otkazati one koje nam nisu potrebne.
Cilj mora biti konkretan
Štednja je mnogo lakša kada imamo konkretan cilj. Umjesto da kažemo “moram manje trošiti”, možemo sebi postaviti cilj da za šest mjeseci uštedimo određeni iznos.
To može biti novac za godišnji odmor, neplanirane troškove, kupovinu nečega što nam je potrebno ili jednostavno stvaranje finansijske sigurnosti.
Najvažnije je da štednja ne bude kazna. Nije cilj potpuno se odreći svega što volimo, već napraviti ravnotežu između onoga što nam je potrebno danas i finansijske sigurnosti koju želimo imati sutra.
Ušteda zato ne počinje nužno većom platom. Često počinje tek kada postanemo svjesni gdje naš novac odlazi, piše Faktor.