Nevjericu i oduševljenje izazvao je gest poljoprivrednika Elvedina Hode iz Osanice kod Goražda, a još veće informacija da kupci njegovih poljoprivrednih proizvoda nikad ne ostaju dužni.
“Poslužite se, a novac ostavite na tezgi iza” poruka je istaknuta na tezgi s primamljivim plodovima još jedne uspješne sezone na imanju obitelji Hodo, prenosi Dnevni avaz.
– Nije mi dosadilo stajati za tezgom, nego nekad kreneš od 8 sati, a završiš u 19, ali taman što dođeš kući raja zove. I u 9, 10 ili 11 sati navečer. I ja onda stavim papir i ostavim sve. Nikad ne fali ništa, a i da fali ja sam to halalio čim sam ostavio. Međutim, pošten je svijet, pa ujutro uvijek nađem novac. Ljudi sami izaberu, izvagaju i plate – priča nam Elvedin.
Elvedin s obitelji, suprugom i djecom, obrađuje 1.000 kvadratnih metara u plastenicima, a još toliko na otvorenom. Svoje povrće i cvijeće prodavao je po lokalnim trgovinama, neke od njih su zatvorene, pa je problem plasmana riješio postavljanjem tezge pored magistralnog puta Goražde – Foča. Od tada sve što proizvede bez problema proda. Na tezgi pored koje vlasnika često i nema, ljudi ponekad uzmu i “na priček”.
– Jučer mi je dolazila žena koja je prije pet dana uzela paradajza, a nije imala sitno. Došla da plati. Čovjek odnio cvijeće, pa dođe sutradan. Dođu mi i neki koji su mi prošle godine ostali dužni dvije marke, a ja za taj dug i ne znam – kaže Hodo.
Obitelj Hodo godišnje proizvede oko 15 tona povrća, a uskoro počinje i priprema ajvara, salata i ostalih proizvoda za zimnicu. Sve je unaprijed naručeno. Njegov naporan rad traje od 1. veljače, počinje sa sjetvom sjemena i pripremom plastenika, a završava preradom u studenom. Međutim, ne bi se mijenjao za neki drugi posao, jer kaže da ono što radiš prvo moraš voljeti.
Nismo mi svjesni koliko nam znači zemlja čim su sela prazna. U dijelu mog sela u 15 kuća ostalo je pet ili šest ljudi, omladina je otišla. I onda u gradu, gdje mnogi nemaju ni za kafe, kažu da je sve skupo. Najgore je što u poljoprivredi ima dosta posla i znoja, a od toga raja bježi. Ja sam u penziji, a ovo mi je dodatna djelatnost bez koje, da budem iskren, dijete ne bih mogao poslati na fakultet – kaže Elvedin Hodo.
Dodaje da je za početak posla u poljoprivredi potrebno zemljište i značajna ulaganja u početku, kako bi se proizvelo bar desetak tona povrća godišnje. Jedino tako ovaj posao postaje samoodrživ.