Građani širom Bosne i Hercegovine danas obilježavaju Međunarodni praznik rada, dan koji je decenijama unazad postao neizostavan dio tradicije, ali i važan simbol borbe za radnička prava.
Prvi maj je za većinu stanovnika prilika za odmor, druženje s porodicom i prijateljima, te zajednički ručak uz roštilj u prirodi ili u dvorištima. Uz muziku, smijeh i opuštenu atmosferu, ovaj praznik se dočekuje sa željom da se barem na jedan dan zaborave svakodnevne brige.
Međutim, iza Praznika rada stoji ozbiljna historijska priča. Sve je počelo 1886. godine u Chicagu, kada su radnici masovno izašli na ulice zahtijevajući uvođenje osmosatnog radnog vremena. Protesti su kulminirali sukobima sa policijom, a rezultirali su ljudskim žrtvama i hapšenjima. Ovi događaji su ostavili snažan trag i postali temelj za proglašenje 1. maja kao dana radničke solidarnosti, što je zvanično potvrđeno 1891. godine na kongresu Druge internacionale.
Iako su mnoge zemlje, uključujući Bosnu i Hercegovinu, ovaj datum prihvatile kao službeni praznik, ironično je da se upravo u zemlji iz koje su protesti potekli – Sjedinjenim Američkim Državama – Praznik rada ne obilježava 1. maja, već u septembru.
Danas, kada mnogi radnici u Bosni i Hercegovini i dalje traže sigurnije radno okruženje, poštene plate i bolje uslove rada, sindikati pokušavaju zadržati duh ovog praznika kroz javne poruke i zahtjeve. Ipak, taj glas često ostane u sjeni neformalne proslave.
Bez obzira na to kako provode današnji dan, građani se na 1. maj, makar simbolično, prisjećaju važnosti radničke borbe i doprinosa koji radnička klasa pruža svakom društvu.
