Čudo bosanskog biznisa ili tamo gdje Kinezi ne uspijevaju

Čudo bosanskog biznisa ili tamo gdje Kinezi ne uspijevaju

422
0
PODIJELI

Čudo bosanskog biznisa ili tamo gdje Kinezi ne uspijevaju

TEŠANJSKI VALJAK NE MOŽE SE ZAUSTAVITI

Kada bi ga ekskomunicirali iz BiH i ogradili bodljikavom žicom, ovaj bi grad opet mogao funkcionirati. Kao nezavisna država. Židovska. A sve muslimani, koji poslovni uspjeh duguju ustaškoj prošlosti. Danas pozivaju Srbe i prizivaju Ruse, a usvajaju američke standarde. Brend je rođen: „Tešanj“.

Piše: Hajrudin Redžović (preneseno iz magazina „Dani“)

Čovjek se zove Senad Brka. Ne pripada nikakvom lobiju. Pogotovo ne tešanjskom. Nije ni u jednoj partiji. Nije ničiji. A predsjednik je Udruge privrednika Biznis-centar Jelah-Tešanj. Volonter. Vlastiti biznis napravio je bez političke asistencije. Ima 48 godina i za sebe kaže da pripada kosmopolitskoj, a ne nacionalističkoj generaciji. Namrgođen i extra-korpulentne pojave, predsjednik vozi novog audija A6, crnog naravno – i opasno se naljuti kada ga neko nazove tajkunom.

A svima bi bilo dobro

Zove me tajkun u utorak, petog maja: „Čuj… Sad sam na capital.ba pročitao vijest da privrednici u Republici Srpskoj nisu zadovoljni poslovnim ambijentom i da bi možda preselili biznis u Federaciju. Razmišljao sam nešto… Nas su svrstali u zonu poslovne izvrsnosti, imamo 23 kompanije od top 100 u državi, a nalazimo se na zgodnom mjestu – na međuentitetskoj liniji. Službeno bi ih pozvao da dođu u Tešanj i omogućili bi im sve pogodnosti. Ne šalim se i mrtav sam ozbiljan. Ti si dugo u svom poslu, imaš li kakvu novinsku agenciju da ih javno pozovemo?“

Dobrodošao, predsjedniče! Bravo! To je prilično oštroumno za jednog diplomiranog inženjera organizacije rada, i još tajkuna, rekao sam mu u šali. Čak i da je (samo) spin: iz bilo čije PR radionice da je izašlo – genijalan je to uradak! „Znam ja da bi ovaj potez imao i svoje rizike“, oprezan je Brka, „jer će se potegnuti kontraargumenti, tj. mudžahedini, vehabije, mrski Turci… ali sve je to šuplja i brzo bi ispuhalo, i svi bi, na kraju, imali daleko više koristi nego štete. I jedni i drugi“. Brka je zaboravio još jednu prijetnju eventualnoj srpskoj ekonomskoj invaziji: predsjednika SDA u Tešnju i vječnu baba-rogu – opakog Šemsudina Mehmedovića. No, njega bi njegovi PR agenti koje je angažirao za kandidaturu za predsjednika SDA BiH, vjerovatno savjetovali da je najpametnije da ovaj put – odstupi. Ne mora se u sve miješati.

Senad Brka je kasnije nazvao i kazao mi da ipak sve zaboravim: „Analizirao sam i zaključio da bi se na kraju sve shvatilo kao teorija zavjere, a nas bi najvjerovatnije optužili da na ovaj način uvodimo neki novi unitarizam.“ Šteta. A možda je trebalo imati samo malo više hrabrosti. Jer je to, dakle, luda ideja. Čitaj: genijalna.

Ali, nije to sve. Ima u Tešnju još zanimljivih ideja. Kao, naprimjer, ona „da se ne treba okretati samo jednoj strani, zaboravljate Ruse“. Autor ovog neustrašivog prijedloga nije bilo ko. On je jedan od suvlasnika vodeće naftne grupacije u BiH koja pravi 750 miliona KM prometa godišnje. Izudin Ahmetlić. Glavom i bradom. Jedan od prvih ljudi HIFA GROUP-a izjavio je to prije nekoliko godina u Tešnju na jednom druženju sa bh. političkom i akademskom kremom, a prisutna je bila i uvažena profesorica sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, dr. Azra Hadžiahmetović. Svi prisutni su zapamtili da je Ahmetlić rekao tada da će se i drugi i drugačiji kapital i pristup pojaviti. Neki su bili zaokupirani poslovnom ekspanzijom zemalja „ trećeg svijeta“ , a Ruske kompanije su svoj prodor tražile kroz Balkan, pa čak i do Beča. A što se tiče BIH?

„I vidite li stanje na terenu? Danas ovdje imamo iste te kompanije koje su kupile rafinerije u zemlji i okruženju, i sviđalo se to nekome ili ne, to je trenutno faktor. Velike emocije u biznisu nisu poželjne. Pogrešan je generalno i negativistički odnos prema bilo kome ko ulazi na tržište , u našem slučaju i Rafineriji Bosanski Brod. Jer, otvaranjem BiH prema većem broju partnera koji snabdjevaju naftno tržište, samo mogu profitirati i privreda i stanovništvo. Zapravo je tržište BiH najprokrvljenije energetsko tržište, izuzimajući plin: ovdje dolazi nafta i iz MOL-a, i iz Srbije, i iz Hrvatske, a preko Jadrana i iz EU. To je borba za feninge! To je nemilosrdna borba! A mi hoćemo to ! Jer je to tržišna ekonomija. Zato nam Europljani ne zamjeraju stav zasnovan na baš toj tržišnoj ekonomiji, a Europa neće protiv sebe, neće protiv tržišta. Ali, u kojem god se smjeru globalna energetska utakmica bude odvijala, valovi će uvijek ići preko Balkana“, objašnjava Ahmetlić.

Kako HIFA uopće uspijeva na bh. tržištu pored recimo tako intenzivnih ekonomija i giganata, pitanje je sad? „Naravno da ti neću reći, ali samo treba da znaš da se velike ribe ne snalaze baš najbolje u maloj vodi – uprkos tome što velike jedu male. I, male ribe su brže, zar ne“, mudar je Izudin Ahmetlić.

„Ali, pusti globalnu ekonomiju, tebe interesira Tešanj. Znaš šta ću ti reći… Tešanj je sad u najgoroj situaciji – u odnosu na budućnost. Garantiram ti da će svake godine, u svakom pogledu, biti sve bolji! Uspjeh je, prije svega, to sam rekao i Visokom predstavniku Inzku – u ljudima, a zatim u bankarskom sektoru i administrativnom aparatu. Pa, mi imamo daleko najmanje administrativnih radnika po glavi stanovnika. Ovo umijeće treba prenijeti i na druge. Šta misliš, zašto su načelnici nekih gradova u BIH slali svoje delegacije službenika u Tešanj ? Da prepisuju! I da nauče. Zasad je to besplatno, ali ubuduće – ko zna…“, šali se Ahmetlić koji je, inače, sve moguće banke doveo u Tešanj.

Ekonomske migracije

Izudin Ahmetlić tvrdi da se ovaj tešanjski valjak ne može zaustaviti, jer mu je pogon isključivo na tršišnim principima. „Politika se ovdje ne miješa, i pomogla nam je time što nas nije zaustavljala, kaže Ahmetlić. Privreda je, ustvari, nadjačala politiku koja izvlači benefite osluškujući bilo privrede. To i jeste budućnost ove države: da je politika servis privrede, a privreda mora puniti budžet. I, ovo mora biti prioritet – bez korupcije, molim“.

Ovaj čovjek podsjeća da se u Tešnju „može napraviti šta god poželiš“, da ima šest proizvođača mineralnih voda koje su osvajale medalje za kvalitet u Americi, a da je glavna deviza ovdašnjih biznismena postala: IZVOZ ŽIVOT ZNAČI. On kaže da je BiH osvojena, i da je sljedeći korak Srbija, Hrvatska, Slovenija… „Zato sam ja već najavio Tuzlanskom aerodromu da se pripremi i da obezbijedi „tupoljev“ za izvoz – mesa!“

A meso, i to pileće, izvoziće tešanjska mesna industrija „Madi“, koja inače realizira trenutno najveću investiciju u regiji – najveću klaonicu peradi na Balkanu sa kapacitetom 6000 jedinica po satu. Maid Jabandžić je tridesettrogodišnji suvlasnik i direktor prodaje ove kompanije. Kaže da se u njegovoj firmi, a i Tešnju inače, događa „američki model“: „Radi se o tome da se u Tešanj doseljavaju čitave porodice iz cijele BiH, čak i iz Sarajeva. To su ekonomske migracije, ljudi idu za plaćenijim poslom i boljim životom – kao kad se u Americi cijele porodice preseljavaju radi boljih ambijentalnih uslova i visih primanja. Ja sam lično ponosan što su „Madi“ i Tešanj bolje mjesto za posao i život“. Pitam Maida – da li u biznisu biti iz Tešnja, znači biti frajer? „Haha, pa malo je to prepotentno…No, regionalna prepoznatljivost u biznisu na Zapadu nije ništa novo. Kada sam bio u Salzburgu na poslovnim razgovorima, moj domaćin me je sa dubokim naklonom upoznao sa jednim menadžerom iz Štutgarta. U toku razgovora mi je nekoliko puta naglašavao da je čovjek iz Štutgarta, ali meni ništa nije bilo jasno, pa sam ga pitao o čemu se radi. Objasnio mi je da poslovni ljudi koji su rođeni ili žive u Štutgartu – imaju daleko veći nos za biznis od bilo koga u Europskoj uniji. Možda stvarno i jesu najveći frajeri u poslu. Tako je, nadam se, i sa Tešnjacima“.

Sada bi ovdje trebalo nešto napisati o grupaciji „AS“ iz Jelaha koja zapošljava 2.900 ljudi… Ali šta reći nakon onog performansa koji je glumac Enis Bešlagić (opet – iz Tešnja!), napravio sa direktorom Rusmirom Hrvićem? Suljo Hrvić, vlasnik grupacije „AS“, prvi je u ovoj državi kupio jednu stranu firmu, turski „Kent“. Vlasnik je „Vispaka“, „Klasa“, a ima ga i u tekstilnoj industriji gdje radi za svjetski poznate brendove. Kada je prije nekoliko godina Sulejman Hrvić, odnosno „AS“, privatizirao sarajevski „Klas“, pšenica je u tu firmu transportovana malim kamionima. Danas se pšenica doprema – kompozicijama vozova!

Kome, konačno, Tešnjaci danas treba da zahvale na vlastitoj ekonomskoj reputaciji? Ustašama! Vjerovali ili ne! Ovaj grad je u Drugom svjetskom ratu bio stolni grad ustaškog doglavnika Ademage Mešića. Kada je rat završen, komunisti su, očekivano, Tešanj stavili na crnu listu i nisu dali da se u tom gradu napravi bilo kakva veća fabrika. I ne samo zbog toga – tu su se pojavili i opasni „mladi muslimani“. To znači da su Tešnjaci nakon 1945. naprasno ostali prepušteni sami sebi. Onda romantični odgovor „Tito nas nije volio“, koji dobijete kada voditeljicu BBI banke u Tešnju Džanu….upitate „zašto Tešnjaci uspijevaju“ – postaje potpuno razumljiv. Kao nekada američki doseljenici, Tešnjaci su morali krenuti od nule. Ne nažalost, već srećom!

Faktor je X, nepoznat

„Kad neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu“. Kada je, naime, poslije Drugog svjetskog rata njegovoj begovskoj familiji država oduzela gotovo svu imovinu, i kada mu je 1948. godine od posljedica komunističke torture umro otac Zeirbeg – malom Muhamedu Đonlagiću iz Jelaha majka je kazala: „Sam si na ovome svijetu. Niko ti pomoći neće – pa ni ja!“ Mada je imao samo šest godina, taj savjet nikada nije zaboravio. Jer, „filozofija“ njegove majke polučila je vrlo opipljiv rezultat: Muhamed Đonlagić – Džo (73) danas ima izgrađenu zavidnu poslovnu imperiju. I to uprkos činjenici da protiv države, SDA zapravo, decenijama vodi imovinsko-pravni rat.

Tešnjaci su, o tome se ovdje radi, bili osuđeni na prokletstvo da se uvijek moraju boriti sami. Zapravo je to njihova sreća. To je, konačno, pokazao i posljednji rat kada je Tešanj bukvalno funkcionirao kao samostalna država (a nije bilo nikakvih autonomaša, pogotovo ne Fikretovih). Čak je tokom devetomjesečne vojne opsade ovaj grad imao i profesionalnu ratnu jedinicu, u narodu nazvanu „plaćenicima“. A kako se odnose prema novcu – pravi su Židovi!

Pošto se u ovome tekstu pominju teške riječi, kao što su „tešanjski lobi“, „ustaše“, „mladi muslimani“, itd. – neko bi mogao pomisliti da u Tešnju žive pravi muslimanski radikali, ili (ako ćemo, nedajbože, biti u glupavom trendu) pritajeni teroristi. Možda ćete, zapravo, zaključiti kako SDA stoji iza ovog privrednog čuda. I – pogrešno ćete zaključiti. Jer, mada ova muslimanska partija tradicionalno pobjeđuje u ovoj lokalnoj izbornoj jedinici – prava je istina da se veliki biznis pravi na području Jelaha. Ovo tešanjsko prigradsko naselje je „država u (tešanjskoj) državi“ koja se godinama bori za „nezavisnost“ i formiranje posebne općine. A u Jelahu tradicionalo pobjeđuje – SDP! Opet „mrski komunisti“! Ali, nisu Jelah i Tešanj ni komunistička čeda. O čemu se, onda, ovdje radi? Senad Brka kaže da se ne šalim i da slučajno ne napišem da Tešnjaci imaju neke posebne gene. „Mogu ljudi pomisliti da smo se ufurali i da smo pristalice nekih fašističkih ideja o kojekakvim nadrasama“, komičan je Brka, „a biznis, to valjda svi znaju, ne trpi nacionalne i slične prefikse“. De nas, onda, prosvijetli…

„Mnogi su me, čak i iz nekih stranih organizacija, pitali šta to mi u Tešnju imamo. Odgovor je samo jedan: X faktor! I tu je tačka. Nema daljeg objašnjenja. Ne možeš objasniti taj faktor kad je on „X“, tj. kad je nepoznat“, održa mi predavanje predsjednik Udruge jelaško-tešanjskih privrednika Senad Brka, dipl. ing. On kaže da su Tešnjaci na najboljem putu da ime „Tešanj“ promoviraju u brend. Kojeg žele – prodavati! „Već imamo banke koje su se javile da nam tri godine sponzoriraju udruženje!“, kaže Brka.

„Pazi sad najvećeg problema… Natalitet! Za 10 godina ostaćemo bez radne snage! Dobro je da država subvencionira poljoprivredu i izvoznike, ali još je mudrije da se daju subvencije porodiljama. Tu ne treba biti skroman!“, poentira na kraju Brka.

(A ima li ovaj raj na zemlji drugu stranu medalje, sigurno se pitate na kraju. Ima. Ali je još uvijek niko nije vidio. Nema svjedoka. Sve je neviđeno. I ovo što ste pročitali. Jer je to, ustvari, prilog za sinopsis za dokumentarni film.)

(Tekst nastao u saradnji s Omega produkcijom)

P.S. Ovaj Brka je izgleda baš neki kreativan tajkun. Kaže da će udruga na čijem je čelu skovati novi izričaj: „tešanjština“! „Slobodno objavi da će za pet godina na Wikipedii pisati: Tešanjština: Ime za poslovnu filozofiju u kojoj se uspijeva na nezavisan način, samostalno, bez vanjskih faktora i pomoći države. Ovaj fenomen najbolje opisuje mačka koja se uvijek dočeka na noge. Uspjeh malih uprkos globalizaciji. „X faktor“ u biznisu. Tešanjština sjedinjuje osobine poslovnog Nijemca iz Štutgarta, fleksibilnog Amerikanca, i lukavog Židova. Tri u jedan“

Među „top 100“ kompanija u BiH čak 23 iz Tešnja!

Među 100 najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini po prometu, izvozu i investicijama, a po izboru Poslovnih novina, u prošloj godini našle su se čak 23 kompanije iz Tešnja. U prošloj su godini investirale oko 24 miliona KM u nove pogone i opremu, a najznačajnije akvizicije izvršile su Hifa Group koja je kupila prehrambenu industriju Bosanka Doboj (RS), i AS Group kupovinom sarajevskog Klasa.

Prema istrazivanju agencije Global Market Solution o tome koliko bh. građani poznaju domaće proizvođače, te koje proizvode najčešće konzumiraju – pokazalo je, između ostalog, da su od „top 5“, dva branda AS GROUP (sjedište: Jelah – Tešanj), Vispak i Klas, ocijenjeni kao prepoznatljivi i kvalitetni.

U Kinu – izvoze

Tešanjska je privreda u prošloj godini na tržišta 60 zemalja izvezla roba u vrijednosti 350 miliona KM. Top pet izvoznih tržišta su: Njemačka (116 miliona), Italija (59 miliona), Slovenija (30 miliona) i Hrvatska (22 miliona). Slijede ih Češka, Holandija, Slovačka, Srbija i Turska. Rusija je na 11. mjestu, Kosovo na 14., dok je Kina u koju su Tešnjaci prošle godine izvezli 1,2 miliona KM – na 20. mjestu. Čak se izvozilo i na tržište Ukrajine (705.000 KM), uprkos vanrednim okolnostima u toj državi. Najviše se izvoze dijelovi i pribor za motorna vozila, nafta i derivati, tekstilni proizvodi, metaloprerađivački i drvoprerađivački proizvodi, te prehrambeni i hemijski proizvodi.

BEAR

Prema ocjenama specijaliziranog časopisa za izravna strana ulaganja, FDI Magazine (Financial Times Group) područje BEAR-a svrstano je u ‘Top 10′ južnoeuropskih regija u kategoriji najboljih europskih investicijskih lokacija prema troškovnoj učinkovitosti investicije u sklopu natječaja Europski gradovi i regije budućnosti za 2014/2015. godinu. BEAR (Business Excellence Area) je područje poslovne izvrsnosti i predstavlja razvojnu inicijativu općina Tešanj, Teslić i Žepče. Inače, Udruga privrednika Biznis-centar Jelah-Tešanj jedan je od četiri implementatora COBEAR projekta podrške lokalnom ekonomskom razvoju Delegacije EU u BiH. Ova Udruga, osim toga, vrlo efikasno sarađuje sa USAID-Sida na implementaciji GOLD projekta – idejni projekat toplifikacije općine Tešanj obnovljivim vidovima energije.

“Ovo su izazovna vremena za direktne strane investicije (FDI) u Europi. Sa usporenim rastom u mnogim velikim gospodarstvima i nastavkom prošlogodišnje krize u euro zoni, prilivi u regiju s se znatno smanjili. Stoga je od ključnog značaja za europske gradove i regije da zauzmu proaktivan stav prema promociji direktnih stranih investicija (FDI) i osiguraju što veću konkurentnost investicijskih okruženja. Naša rangiranja prepoznaju lokacije koje čine upravo to, i ističu odgovarajuće prednosti gradova i regija svih veličina širom Europe”, izjavila je Courtney Fingar, glavni urednik FDI Magazina.

Kazna zbog prekomjernog investiranja i zapošljavanja!

Kada je kompanija Madi privatizirala Veterinatsku stanicu u Tešnju, prema kupoprodajnom ugovoru bila je dužna obavezno investirati 200 hiljada maraka i zaposliti dva veterinara. Madi je zaposlio 10 radnika i investirao dva miliona – i od inspekcije zaradio kaznu od 35 hiljada KM zbog nepoštivanja ugovora sa agencijom za privatizaciju! Na kraju su se inspektori sjetili da to nema veze s mozgom i povukli su kaznu.

Ko je bio Ademaga Mešić?

Ademaga Mešić je bio netipični ustaša. Pomagao je partizane i štitio Srbe. Jedini je „okupatorski dužnosnik“ kome su Srbi na suđenju svjedočili u njegovu korist. Ovo nećete naći na internetu, već u knjizi, tj. magistarskom radu Sakiba Kurtića „Ademaga Mešić u svom vremenu“. Kada su mr. Sakiba Kurtića na odbrani magistarskog rada na FPN-u u Sarajevu profesori Esad Zgodić i Safet Halilović na kraju upitali – da li je Ademaga bio fašista ili antifašista, odgovorio je: antifašista. Sakib Kurtć promoviran je u magistra sa najvišom ocjenom.

Zanimljivosti s drugih portala:
loading...

NEMA KOMENTARA