Dijana Popović iz Doboja osjetila je na svojoj koži scene koje rijetko možemo da zamislimo i u horor filmovima. Kada je pomislila da je kao učenica trećeg razreda pronašla ljubav svog života, nije ni slutila kakva je sudbina čeka. Četvrti razred je završila već u poodmakloj trudnoći sa prvim sinom Branislavom i jedva je čekala da stane na ludi kamen na svojim izabranikom, a onda se dan pred vjenčanje sve promijenilo. Međutim, nadala je se da će se sve ipak promijeniti…
Uoči dana za koji je mislila da će joj biti jedan od najljepših u životu dobila je prvi šamar od partnera uz neopisive uvrede. Kada je pomislila da se konačno riješila nasilnika, slučajno je upoznala svog drugog muža. Smatrala je u tom momentu da joj se sreća konačno osmijehnula, ali se jezivi scenario nastavio. Oboljela je od leukemije i dok se borila za život, novi suprug je našao drugu.
– Dan prije venčanja, šest mjeseci sam bila trudna, od svog supruga sam dobila šamar. Do tada smo se super slagali. Povod za šamar bio je alkohol i ljubomora. Sada kažu da je pio, ali u mom prisustvu nije. Vjenčanje se desilo uprkos svemu – kaže Dijana.
Fizičko i psihičko maltretiranje se nastavilo, a i nakon rastanka je nastavio da je uhodi.
– Tokom trudnoće rekao je da ću ja roditi invalida, a dijete je hvala Bogu živo i zdravo. Omalovažavao me je, nisam smjela ni između svog oca i strica sjesti. Otišao je u Njemačku, bez para me je ostavio. Bila mi je svekrva tu, pomagala mi je… Kada smo se rastali, pratio me. Počela sam raditi, ali nisam smjela otići na posao. Otac je morao da ide sa mnom. Obraćala sam se policiji, ali su mi tražili dokaze – kaže Dijana.
A onda je uspjela da skupi hrabrost i da mu priprijeti, jer više nije mogla da izdrži maltretiranje.
– Stala sam ispred njega, portiri su me čuvali, rekla sam mu da ako se još jednom to ponovi ili ću ubiti sebe ili njega. Više puta je završio na psihijatriji zbog alkohola, pa i u zatvoru – kaže Dijana.
Malo potom, uplovila je i u drugi brak. Međutim, ni ta ljubav nije se završila srećno.
– Desio se spontano. Bio je to brak za poželjeti. Zajedno smo krivi, oboljela sam od leukemije. Rodila sam dijete i kada je sin napunio sedam mjeseci razboljela sam od leukemije i završila u bolnici. Samo malo posle muž je našao drugu. Voljela bih da nije tako bilo, jer nije ni galamio na mene, nije me ni tukao… Moja bolest se nije odvijala kako treba, dobila sam i sepsu, imala operaciju glave, bila u komi, dobila i pogrešnu terapiju, Malo šanse su mi davali da preživim, 20 odsto i to su i znali da spuštaju. . Ali dao mi je Bog drugu šansu da odgajim djecu – nastavlja priču ova borbena žena.
Međutim, naglašava da se danas osjeća dobro, te da je srećna što je uz pomoć lokalnog sveštenika i Kola srpskih sestara uspjela da izgradi dom za sinove i nju. Konačno je pronašla mir i najvažnija joj je stvar u životu da izvede djecu na pravi put.
– Danas se osjećam dobro, sve je iza mene, kuću sam napravila uz pomoć sveštenika i Kola srpskih sestara, položila vozački, auto kupila, ali da se udajem neću. Nemam snage više da bilo kome vjerujem – rekla je Dijana za „TV Živa istina“.
Izuzetno je vrijedna i uspjeva da obezbijedi dovoljne prihode, kako bi obezbijedila sve neophodno svojim sinovima, ali i njeni roditelji joj bezuslovno pomažu kada god zatreba.
Izvor: Alo