4.2 C
Tešanj
Nedjelja, 21 Aprila, 2024

Doboj: Nekad najmlađi učenik Muzičke škole postao nastavnik klavira

Put Stefana Lopandića (23) od učenika do nastavnika u Muzičkoj školi “Markos Portugal” Doboj trajao je sedamnaest godina, pa je nekada najmlađi đak ove škole prošle jeseni postao nastavnik klavira, koji svoje akademsko znanje prenosi na mališane.

Na pitanje da li je lakše biti đak ili nastavnik, mladi umjetnik, koji je u međuvremenu u Banjaluci završio Muzičku školu “Vlado Milošević” i Akademiju umjetnosti, odgovara:

“Meni je, iskreno, sada lakše predavati, moram priznati. Neke stvari shvatam tek sada kada radim sa djecom, shvatam kada imaju tremu pred nastavnikom i da im je ponekad teško na časovima. Shvatam jer se prisjećam upravo tih nekih momenata. Znam koliko je kompleksno svirati jedan instrument, koliko je to stvarno jedna teška, mogu reći moždana aktivnost ako gledamo sa tog aspekta, i vrlo često djeca se zapravo uplaše sviranja instrumenta. Kada vide crno-bijeli svijet, to je njima jako šokantno u tom trenutku”, kaže Stefan.

Tremu, a ni strah nije imala jedanaestogodišnja Marija Mitrović, učenica drugog razreda Muzičke škole, koja nam je otkrila kakav je Stefan nastavnik.

“Nastavnik Stefan uopšte nije strog, volim s njim da radim zato što je opušten i miran tokom časova. On meni prvo kaže šta da sviram, ja odsviram tu kompoziciju, onda radimo na nekim greškama. Bude pohvala, a bude nekada i kritika, ali rijetko kada”, iskrena je Marija.

Bez vježbanja nema napretka, poručuje mladi pedagog, koji nam otkriva šta voli da svira on, a šta njegovi učenici.

“Što se tiče umjetničke muzike, klasične muzike, volim da sviram različite epohe, meni je lično preferencija barok, mislim da je nekako vrhunac i na neki način i temelj muzike. Dok djeca, primijetio sam, vole Mocarta, vole taj klasični period, što je, naravno, i logično zato što je taj period dosta lepršav i u dužinskom tonalitetu, i djeca prosto vole taj zvuk”, navodi Stefan.

Njegovih početaka prisjetio se Aleksandar Vukojević, direktor Muzičke škole “Markos Portugal”, koji mu je svojevremeno predavao solfeđo.

“Zapao mi je za oko jer je bio dvije godine mlađi od ostalih u tom odjeljenju. U to vrijeme Muzička škola nije imala pripremni razred. On je bio mali i poprilično nesnađen, ali izuzetno muzikalan, i tada mi je zapalo za oko, recimo kada smo radili diktate, da on nije uvijek znao šta piše, ali je pisao sve savršeno tačno, nije još mogao da razumije, nije imao tu teoretsku podlogu, ali je bio strahovito muzikalan i on je prosto čuo koji su to tonovi i pisao. Tako da sam već tada zaključio da je izuzetno nadaren, da je vjerovatno blizu apsolutnom sluhu”, mišljenja je Vukojević.

Stefan je u muzičke vode zaplovio zajedno sa tri godine starijom sestrom.

“Klavir mi je, čini mi se još kao djetetu, pružio mogućnost da iskažem maksimalno taj bogat ton, taj jedan širok spektar zvuka koji definitivno klavir posjeduje. I zna se da je klavir orkestar u malom, na neki način, to je stvarno instrument koji pruža širok spektar zvukovnih mogućnosti i prosto kada svirate klavir osjećate se moćno. Možda je i to jedan od razloga što sam prišao upravo klaviru”, istakao je Stefan, te dodao da podjednako voli i da pjeva, dodajući u šali da pjeva sve, od Baha do sevdaha, pa često sa sestrom i majkom u kućnoj atmosferi priredi mini-koncert.

Izvor: nezavisne.com

Povezane vijesti

Najnovije vijesti