Suad Huskić, načelnik općine Tešanj, priča kako mu već godinama o glavi radi Enes Hodžić! I da taj Enes ne radi o glavi samo njemu, nego i općinskim službenicima, predsjednicima političkih stranaka, vlasnicima tešanjskih firmi, doktorim, inženjerima, trgovcima…
Ko šiša politiku
-Ma, ne radim ja samo njima o glavi! Nego i običnom svijetu. Ko god navrati, na raspolaganju sam! Svi su oni meni dobri. Uživam kad im radim o glavi. Kad ih brijem ili šišam. Desi se, neko nema da plati, al’ ništa zato! – smije se Enes.
Radnju je naslijedio od svog oca Fuada, a i njegov sin Ajdin, kad Enes ima posla oko pčela, radi o glavi, mahom mlađim Tešnjacima, koji imaju posebne zahtjeve. Enesova brijačnica otvorena je, ako smo dobro zapisali, 1965. Beli, pitamo, kad već šiša i brije načelnika, političare, s njima, radeći im o glavi, bistri politiku?
-Ma, kakva politika! Ha krene priča o njoj, skrenem temu. Prioritet su žene, priče o ljubavi i relaksacija. Istina, ima i bolesnih koji navrate na šišanje, pa oni pričaju o lijekovima i slično. Inače se trudim da atmosfera u brijačnici bude vesela. Volim kad se mušterija osjeća k'o kod svoje kuće. Padne i po koji vic – veli Enes.
Pa, kad je već tako, evo i vica. Kao, došao neki Tešnjak na šišanje, pita bricu koji je po redu. Šesti, odgovori mu majstor. Ovaj se okrene i ode. I tako tri dana. Na kraju, reče brico šegrtu da prati ovog i vidi kud ide kad izađe iz brijačnice. Vraća se šegrt i kaže: Majstore, otišao je kod tebe kući!
Helem, Enesov sin Ajdin je studirao u Sarajevu. Bio među najboljim studentima na fakultetu i…napustio ga. Nije, kaže, mogao bez čaršije i svoga Tešnja. Ima, u uglu brijačnice, Enes i stolicu za šišanje i brijanje staru sto godina. Kupljena je, polovna, u Zenici. Ove na kojima sjede mušterije, također su starinske. Neće ih Enes mijenjati. Kasnije će nam objasniti da nije isto biti brico i frizer, da ljudi su se ranije brijali isključivo u brijačnicama. Al’ se sada brzo živi pa svi imaju mašinice.
Nejse! U tom Tešnju i Jelahu, njegovom predgrađu, fabrika je do fabrike. Nema šta ne proizvode. Svaki sedamnaesti kamion s robom za izvoz, natovaren je u Tešnju. Jednom je autor ovog teksta pio kafu u Tešnju. S njim, za stolom, čovjek u radničkom odijelu. Svako malo, pogleda radnik na sat. Žuri mu se pa ustade i krenu.
-Strog direktor, pa žuriš da ne zakasniš – zanimalo me je.
-Ja sam direktor, vlasnik firme u koju, evo, sad odoh – rekao je “radnik“.
Kako god, izvoze proizvoda u vrijednosti od 350 miliona KM. O tome i sličnim uspjesima ove općine čitate iz dana u dan. Dojadi. Pitamo načelnika općine izaziva li to, možda, i suprotan efekt?
-Ne sviđa mi se pretjerivanje, glorifikacija Tešnja. Kad neki poduzetnik kaže da je iz Tešnja, sugovornici ga percipiraju kao poduzetnog, spremnog. I to pomaže. Ali kad zatreba novca, eto inspektora u Tešnju. Privrednici s terena kažu da imaju osjećaj da ih inspektori češće posjećuju nego ostale! Neko baš misli da u Tešnju i nije baš tako dobro kao što čita. Pitanje je mjere! Pozitivan imidž može donositi, ali i pogrešno interpretiran imidž može praviti poteškoće – objašnjava načelnik Huskić.
Lider, ako Bog da
Imajući, valjda, i ovo na umu, Izudin Ahmetlić, vlasnik HIFA-e je pristao na kafu, ali ne i na zvaničan razgovor. Maid Jabandžić, jedan od vlasnika firme koja se bavi pilećim proizvodima MADI, jeste. Promet ove firme prošle godine bio je 86 miliona KM. Svojom su piletinom pokorili BiH, izvoze u Srbiju, Crnu Goru…Cilj MADI-ja je biti lider u regiji.
-Nismo daleko od toga! Zapošljavamo oko 400 ljudi. Među njima su stručnjaci iz Kaknja, Zenice, Tuzle. Plaće radnika su iznad prosječne u FBiH. Državi ništa nismo dužni. Ja znam da tačna je ona poslovica koja kaže da rad je stvorio čovjeka. Ništa bez upornosti, odricanja. Bez podrške! – zaključuje Maid Jabandžić.
Kad imaš para, sve je blizu
Solidne uvjete za liječenje Tešnjaci imaju u svojoj Općoj bolnici. Hadži Aljo Mešić prvi je ljekar u Tešnju – 1864. Liječio je “narodnom medicinom“. U Općoj bolnici radi Sarajlija doktor Seid Fazlagić, sin čuvenog doktora Suada, koji je radio u nekadašnjoj sarajevskoj Vojnoj bolnici. Otkud dr. Seid u Tešnju?
-Kad sam završio medicinu, volontirao sam kratko na Kliničkom centru u Sarajevu. Nakon 20-ak dana sam otišao u Tešanj jer je otac tu otvorio privatnu ordinaciju. U Općoj bolnici mi je super. Mili mi se ići na posao! Radim s mladim ljudima, imam dobrog šefa, plaća je taman! Milina jedna i rahatluk! – zadovoljno će dr. Fazlagić mlađi.
Pitamo, nedostaje li mu pozorište, bioskop? Veli, kad poželi u pozorište, suprugu i djecu u auto, pa pravac Sarajevo. Jer, što bi rekao njegov kolega: Kad imaš para, sve ti je blizu!
Faktor.ba