Uspjeh reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu, krunisan historijskim plasmanom u nokaut fazu, ostat će zlatnim slovima upisan u sportsku historiju naše zemlje.
Ipak, možda najveća pobjeda nije ostvarena na terenu, niti se može izmjeriti golovima, bodovima ili plasmanom. Ona se dogodila na ulicama gradova i sela, u školskim dvorištima, domovima i srcima ljudi širom Bosne i Hercegovine.
Društveni problemi
Ova generacija reprezentativaca probudila je ono što je godinama tinjalo, a to su iskren patriotizam, zajedništvo, ponos i ljubav prema domovini. Djeca su ponovo s ponosom oblačila dres Bosne i Hercegovine, odrasli su zajedno slavili pod zastavom svoje zemlje, a na trenutak su razlike ustupile mjesto osjećaju da svi pripadamo istom timu. To je uspjeh koji nadilazi sport i koji će, bez obzira na konačan rezultat prvenstva, ostati najveća pobjeda ove reprezentacije.
Činjenica da je reprezentacija probudila osjećaj ponosa i zajedništva ne znači da su nestale podjele koje godinama opterećuju bosanskohercegovačko društvo. Emocije koje je donijelo Svjetsko prvenstvo pokazale su šta sport može učiniti, ali su istovremeno otvorile pitanje njegovih granica. O tome je za „Avaz“ govorio sociolog Vladimir Vasić, koji smatra da euforiju ne treba poistovjećivati sa stvarnim društvenim promjenama jer ona ne može sakriti činjenicu da su politički, ekonomski i društveni problemi ostali isti.
– Nekoliko sedmica euforije ne može izbrisati godine političkih podjela, korupcije, ekonomskih problema, odlaska mladih i nepovjerenja među narodima. Dok lopta ulazi u mrežu, stvarni problemi samo privremeno nestaju iz fokusa javnosti. Kada se prvenstvo završi, oni će biti tamo gdje su i bili – kazao je Vasić.
Ostaju pitanja
Brojni su lijepi i pozitivni primjeri slavlja i zajedništva koje su Zmajevi probudili. Za njihove golove su zvonila i crkvena zvona i pozivali su se humanitarni brojevi kako bi se pomoglo onima kojima je pomoć potrebna, ali nažalost slavlje i euforija nisu prošli bez etno-nacionalnih tenzija u pojedinim bh. gradovima.
– Zato je opasno sportsku euforiju proglašavati dokazom društvenog jedinstva. Društvo koje je i dalje duboko podijeljeno ne postaje jedinstveno zbog nekoliko pobjeda. ‘Hljeba i igara’ može nakratko odvući pažnju od stvarnosti, ali ne može riješiti nijedan problem. Kad se reflektori ugase, ostaju ista pitanja na koja sport, ma koliko bio važan, ne može dati odgovor – dodao je Vasić.
Sociolog Vasić je objasnio da sport može donijeti radost, ponos i kratkotrajan osjećaj zajedništva, ali da ne može zamijeniti ozbiljne reforme, izgraditi međusobno povjerenje ili riješiti nagomilane društvene probleme. Euforija prolazi, ali stvarnost ostaje, zaključio je.
Uspjeh vrijedan poštovanja
– Sportski uspjeh je vrijedan poštovanja i pripada sportistima koji su ga ostvarili. Ali bilo bi pogrešno očekivati da jedna pobjeda ili plasman na Svjetsko prvenstvo mogu riješiti duboke društvene i političke probleme. Kada posljednji zvižduk utihne, građani će se ponovo suočiti sa istim izazovima koji su postojali i prije početka prvenstva – kazao je Vasić.