Grčka je donedavno bila privlačna turistička destinacija brojnim turistima, naročito s Balkana, zbog svojih niskih cijena. Doduše, to se u posljednje vrijeme promijenilo, jer iznajmljivači traže i do 30 posto više novca za smještaj. No, u junu i septembru se ponegdje još uvijek može ljetovati za 100 eura.
Posebice to privlači Hrvate i Srbe, koji masovno već desetljećima odlaze na grčke plaže. No, osim nešto viših cijena, ove godine su ih dočekala nova pravila. Neka bi se mogla svidjeti turistima, dok ih druga tjeraju na razmišljanje hoće li uopće ljetovati.
Povećane su boravišne takse za apartmane i hotele, tvrdi za Kurir direktor Nacionalne organizacije turističkih agencija Juta, Aleksandar Seničić. “U apartmanima smo plaćali dosad pola eura po danu, sada je taksa 1,5 eura. Za 10 dana umjesto pet platit ćemo 15 eura po apartmanu. Ista situacija je i s hotelima, dosad su bili od dva do pet eura, a sad je od tri do 10 eura. Za pet zvjezdica taksa košta sedam eura po jednoj sobi, za 10 dana to je 70, a prošle godine je bilo 50”, nabrojio je Seničić.
Velika je novost i da 50 posto površine svake plaže mora biti bez ležaljki, suncobrana i druge opreme, što ide u prilog onima koji se žele opustiti na vlastitu ručniku. Grčke su vlasti razvile i sustav kazni za prekršitelje, pa oni koji nakrcaju plaže ležaljkama mogu platiti između pet i 25 tisuća eura kazne. Uz to, turisti kojima smetaju ležaljke mogu sve prijaviti nadležnim institucijama putem mobilne aplikacije.
Mnoge je šokirala vijest kako se od 1. juna uvodi ograničenje mase prtljage u autobusima. Tako će biti moguće ponijeti sa sobom samo jedan kovčeg mase do 23 kilograma, zbog čega su mnogi negodovali, naročito oni koji nose vlastite ležaljke, suncobrane, ali i hranu. Blagonaklono ih neće gledati niti na granici, piše BUKA.
– To je odgovornost putnika, mogu imati ozbiljan problem na graničnim prijelazima s Grčkom. Nije dozvoljeno unošenje hrane i pića, osim ako nije pakirano u tvorničku ambalažu. Naši ljudi nose povrće, meso, a to se ne bi smjelo raditi. Mi ne kontroliramo što oni nose, ali ograničenje je jedna torba po putniku. Ne vjerujem da će neko mjeriti prtljagu, ali težina se može procijeniti. Znam da će se ljudi ljutiti, ali moraju shvatiti da oni koji nose čamce i ostalo moraju ići svojim automobilima, jer nisu kupili prostor u bunkeru autobusa – objasnio je Seničić.
Mnogima će ljetovanje ostati u gorkom sjećanju zbog lošeg prijevoza ili smještaja. Seničić naglašava da oni imaju pravo u roku od osam dana nakon povratka kući obratiti se pisanim prigovorom agenciji i da se pritom pozovu na prigovor kojeg su dali na licu mjesta. Ako ne budu zadovoljni odgovorom agencije, imaju tri opcije.
– Jedna je da kontaktira turističku inspekciju, koja će obaviti nadzor agencije, ali inspekcija ne može natjerati agenciju da vrati novac. Može ih kazniti, ako su nešto učinili kako ne treba. Druga je opcija, ako je naša članica, obratiti se nama za pokretanje besplatnog postupka arbitraže. Mi onda utvrđujemo činjenice i u roku od nekoliko dana donosimo presudu, najčešće da agencija, ako je putnik u pravu, mora izvršiti djelomični povrat za neizvršene usluge. Na kraju, posljednja opcija je tužba – navodi Seničić.
U slučaju nepredviđenih okolnosti, moguće je i otkazati putovanje, ali to ne ide preko agencije, već preko osiguravajućih kuća, koje nude osiguranja od otkazivanja putovanja. “Kada želite otkazati kontaktirate agenciju, ali od osiguravatelja naplaćujete svoj novac i s njima ste dalje u prepisci. Agencija po zakonu ima pravo naplatiti sve svoje troškove koje je imala. U najgorem scenariju putnik može ostati bez novca. Sve ovisi kad odustaje; što je bliže putovanju, to su penali i do 100 posto. Savjet za sve koji plaćaju aranžmane, a nisu sigurni hoće li putovati, jest da pitaju u samoj agenciji postoji li mogućnost kupovine osiguranja od otkaza. Ako to ne postoji, tu su osiguravajuće kuće koje to rade – savjetuje Seničić.