Bosna i Hercegovina ima domaće izvore, punionice i proizvođače vode, ali se na policama trgovina i dalje u ogromnim količinama nalaze proizvodi iz uvoza. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH koje su objavili domaći mediji, samo tokom prvih šest mjeseci 2026. godine vrijednost uvoza voda i pripadajuće kategorije bezalkoholnih pića premašila je 166,5 miliona KM.
Podatak posebno privlači pažnju kada se pogleda šta Bosna i Hercegovina već proizvodi kod kuće. Agencija za sigurnost hrane BiH vodi zvanične evidencije priznatih prirodnih mineralnih i izvorskih voda domaćih proizvođača, što potvrđuje da zemlja ima vlastitu proizvodnu bazu u ovom sektoru.
Ipak, uvoz nastavlja rasti.
Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH dodatno pokazuju razmjere ovog tržišta.
Tokom 2025. godine BiH je uvezla 70,86 miliona kilograma prirodnih, mineralnih i gaziranih voda bez dodatog šećera, ukupne vrijednosti 41,79 miliona KM.
Godinu ranije vrijednost istog uvoza iznosila je 38,13 miliona KM. To predstavlja rast od 9,6 posto.
Kada se tome dodaju vode s dodatim šećerom, zaslađivačima ili aromama, brojke postaju još veće.
Vrijednost uvoza te kategorije u 2025. godini iznosila je čak 164,97 miliona KM, u odnosu na 155,21 milion KM godinu ranije.
Dakle, samo ove dvije kategorije zajedno su tokom 2025. vrijedile više od 206 miliona KM uvoza.
Važno je naglasiti da cijeli taj iznos ne predstavlja isključivo običnu flaširanu vodu – druga kategorija uključuje i zaslađene i aromatizirane vode i srodne proizvode.
Problem zato nije u tome što BiH nema šta ponuditi.
Zvanični podaci pokazuju da u zemlji postoji ozbiljna proizvodnja mineralnih i drugih flaširanih voda. Agencija za statistiku BiH je, primjerice, ranije evidentirala proizvodnju veću od 132 miliona litara nezaslađenih mineralnih i gaziranih voda.
Upravo zbog toga pitanje uvoza godinama izaziva pažnju javnosti: zašto zemlja koja ima vodu i domaće proizvođače toliko novca izdvaja za uvozne proizvode?
Odgovor nije samo u raspoloživosti prirodnog resursa. Na tržištu odlučuju cijena, distribucija, ugovori velikih trgovačkih lanaca, marketing, prepoznatljivost brenda i, na kraju, odluka potrošača šta će staviti u korpu.
Ipak, svaki put kada kupac između usporedivog domaćeg i stranog proizvoda izabere uvozni, dio potrošnje odlazi proizvođaču izvan BiH.
Bosna i Hercegovina je otvorena ekonomija i uvoz sam po sebi nije nešto što treba predstavljati kao negativnu pojavu. Konkurencija daje potrošačima izbor i tjera domaće proizvođače da budu konkurentniji.
Mnogo važnije pitanje jeste zašto domaća industrija, uprkos vlastitim resursima, ne uspijeva zauzeti veći dio domaćeg tržišta i snažnije povećati izvoz.
To pitanje postaje još važnije kada se pogleda ukupna vanjskotrgovinska slika. BiH je samo u prvih sedam mjeseci 2026. uvezla robe vrijedne 18,53 milijarde KM, dok je izvoz iznosio 10,46 milijardi KM. Trgovinski deficit premašio je osam milijardi KM.
U takvoj situaciji, jačanje domaće proizvodnje nije samo pitanje patriotizma pri kupovini. To je pitanje radnih mjesta, investicija, poreza, izvoza i količine novca koja ostaje u domaćoj ekonomiji, piše Crna hronika.