Od Damira Galijaševića dobih poruku da je preminuo Ilija Vulić Eli. Mi, stariji Tešnjaci, ga pamtimo sa simpatijama
Eli, kako smo ga svi zvali, bio je profesor latinskog, francuskog jezika, a jedno vrijeme I Muzičkog u gimnaziji Musa Ćazim
Ćatić 9 godina, do 1971. godine kada odlazi iz Tešnja.
Eli Vulić je za vrijeme studentskih dana drugovao sa dr. Muhidinom Alićehajićem i njegovom suprugom Brankom. Dr. Muhidin i Branka će uticati na njegovu odluku da sa suprugom Vlastom dođe da radi i živi u Tešnju. U KUD Slobodan Princip Seljo iz Sarajeva Eli je svirao gitaru u narodnom orkestru (svirao je i harmoniku), pa će muzička znanja i iskustva ove ekipe donijeti jedno zlatno muzičko vrijeme u Tešanj.
Eli je svirao gitaru u TEMUS-ovom jazz orkestru koji su sačinjavali: Fikret Hafizović i Mesud Kahrimanović (bubnjevi), Smail F. Terzić (trombon), Nedžad Hadžiselimović, Hakija Prnjavorac i Izudin Dizdarević (truba), Vahidin Dado Kantić (saksofon), Abdulah Avdo Bukvić (saksofon i klarinet), prof. Eli Vulić (gitara). Od godine 1962., Eli Vulić je bio i rukovodilac ovog orkestra.
U narednih devet godina, koliko je prof. Eli proveo u Tešnju, Eli će dati veliki doprinos obrazovanju, ali u muzičkom gdje će biti okosnica muzičkog života.
Uz pomoć prof. Elija Vulića, u Tešnju se osniva jazz orkestar.
Elija sam sretao u Sarajevu krajem devedesetih. Predavao je latinski jezik na Pravnom fakultetu. Dok smo sjedili uz kafu on se rado prisjećao ljudi i događaja iz Tešnja. Poklonio mi je svoju knjigu sa posvetom Osnove latinskog jezika-za pravnike čiji recenzenti su bili prof.dr. Vlado Sučić i prof.dr. Mustafa Imamović ,, koju i danas imam u svojoj biblioteci, sa posvetom.
Sahranjen je 30.4. na katoličkom groblju u Brezi.
(Informacije o prof. Iliji Vuliću Eliju i fotografiju pronašao sam u magistarskom radu Damira Galijaševića Sevdalinka u Tešnju od prvih pisanih tragova do danas)
Tešanjski dnevnik/Husein Galijašević
