Mnogi odustanu od svojih snova i maštanja samo zbog toga što su rođeni drugačije od ostalih ljudi, no oni koji svoju posebnost ne vide kao prepreku, postižu nevjerovatne stvari i inspirišu sve oko sebe.
Jeste li se ikada zapitali kako zvuči tišina? Kako je to ne čuti glas voljene osobe? Kako je to nemati svoju omiljenu pjesmu jer je nikada niste mogli čuti? 30-godišnji Salih Salihović iz Banovića ovako živi cijelog svog života s obzirom na to da je rođen sa stopostotnim oštećenjem sluha.
Kada ljudi otkriju zdravstveni nedostatak ili invaliditet nerijetko podižu ruke od svog života, smatrajući da od tada njihov život više ne može biti isti. Mnogi odustanu od svojih snova i maštanja samo zbog toga što su rođeni drugačije od ostalih ljudi, no to nije bio slučaj sa Salihom.
Dječački san iza tišine
Salih Salihović je mladić koji je uprkos svom potpuno oštećenom sluhu ostvario svoje životne snove i budućnost kakvoj je težio.
Rođen je i živi u Banovići Selu u kojem je smješten površinski kop Rudnika mrkog uglja Banovići. On je kao dječak svakodnevno odlazio do kopa posmatrajući bagere, kamione i druge strojeve kojima su upravljali radnici kako bi proizvodili ugalj.
Među hrpom kamenja, zemlje i uglja, Salih je sa svojih samo 10 godina pronašao svoju strast, ali i stvorio san o budućnosti za koji tada nije znao da će mu se ostvariti. Salih je počeo izrađivati makete rudarskih mašina koje su, svakoga ko bi ih vidio, ostavljale bez teksta.
Njegova nije bila samo hobi. To je bio prozor u svijet kojem je težio, svijet u kojem je mogao dodirnuti svoju budućnost. Iako su neki sumnjali, njegovo srce nije posustajalo, a put do ostvarenja bio je jako težak.
Majčina borba i nepokolebljiva podrška sinu kroz obrazovanje
Salih je osnovno obrazovanje završio u Tuzli, u koju je svakodnevno putovao iz Banovići Sela sa svojom majkom Nihadom koja nam je ispričala kako je proteklo osam godina školovanja.
Nihada je u razgovoru istakla kako je to bio jedan izrazito težak period života. Kao dječak sa invaliditetom Salih nije mogao putovati sam, te je njegova majka cijelo osnovno obrazovanje svakog dana putovala u Tuzlu kako bi Salih završio školu, piše Tuzlanski.ba.
“Svako jutro smo ustajali jako rano, a s obzirom na to da nismo imali direktnu liniju do Tuzle, morali smo presijedati. Naše putovanje svakog dana je trajalo dugo, odlazili bi smo prije 7 sati, a uvijek se vraćali kasno poslije podne”, kazala je ona.
Navodi kako je Saliha ostavljala u školi, a ona sama ili ponekad sa ostalim roditeljima tokom cijele smjene sjedila u školi čekajući da se nastava završi.
“Tako sam morala ja, kao i svi drugi roditelji. Mi svoju djecu nismo smjeli pustiti na ulicu tek tako. Trebalo je mnogo vremena da se navikne na novu sredinu, da nauči kada može preći pješački, koji autobus čekati kući i brojne druge stvari”, ističe ona.
Ono što joj je najteže padalo kako kaže, jeste to što kada se vraćaju iz Tuzle u Banoviće, autobus za mjesto u kojem žive morali su čekati nekada i do sat vremena.
“Znalo nam se dešavati da se približavamo stanici, a vidimo kako autobus za selo odlazi nama pred očima. Tada smo bili primorani čekati sljedeći koji je znao biti i nakon sat vremena. Tada odemo u neki market ili kafić, a i to su sve bili dodatni troškovi u tada teško vrijeme. Dijete kao dijete uvijek poželi da mu se kupi ono što mu se svidi”, kaže ona.
S druge strane, Nihada nikada nije odustala niti se umorila u borbi za svog sina. Gledajući kako prevazilazi prepreke i kako se trudi ostvariti svoje snove i ona je dobijala svoju snagu.
Ostvarenje dječačkog sna
Njegov san je još od malih nogu bio da u budućnosti radi upravo u RMU Banovići, te da bude, što bliže je moguće, mašinama. Danas, godinama nakon prvog odlaska u kop, Salih je postao uposlenik, te je svakodnevno okružen pravim rudarskim mašinama čije makete je nekada svojim rukama pravio.
Njegov invaliditet nije ga spriječio u nastojanju da ostvari svoje snove, a ni danas ga ne sprječava da obavlja svoje poslove bez problema.
Komunikacija na poslu je jedna od težih stvari i jedina prepreka koja se danas nalazi ispred Saliha. Međutim, kako kaže njegova majka uz odličnu saradnju i razumijevanje njegovih kolega sve poteškoće moguće je prevazići.
Više čitajte na linku OVDJE.
