O rudarima ne govorimo samo na njihov dan. O izazovima i problemima sa kojima se susreću, ali i o značaju njihovog rada za sve građane govorimo tokom cijele godine.
No, pitanje koje još naglas nismo izgovorili jeste ko će ih naslijediti? Hoćemo li za nekoliko godina, kada dođe smjena generacija, imati rudare? I šta ako odgovor bude ‘ne’?
Iako je Tuzlanski kanton rudarsko područje, interes za zanimanje rudara sve je manji. Posla ima, ali stručnog kadra uskoro neće biti, kažu u Rudarskoj školi u Tuzli, gdje se trenutno nalaze pred velikim izazovima zbog manjka učenika. Uzroci su, kažu, odlazak mladih iz države, ali i problemi u rudnicima zbog kojih se oni koji ostaju, udaljavaju od ovog poziva, piše Federalna.
„Ova godina je izuzetno teška za Rudarsku školu. Ostali smo s malim brojem đaka. Nekada je ova škola imala dvije smjene i preko 450 učenika“, ističe Almira Derdemez, v.d. direktora Rudarske škole Tuzla.
A danas Rudarska škola jedva da može oformiti dva razreda. Učenici, iako svjesni problema u rudarskom sektoru, žele da ljubav odmalena preraste u posao koji će sutra sa zadovoljstvom raditi. Svjesni su da ih je malo, ali ne gube nadu.
„Upisao sam rudarsku školu zato što su me uvijek zanimale mašine, uvijek sam ih volio i želim da u budućnosti vozim mašine na eksploataciji mineralnih sirovina“, priča učenik Admir Dedić.
„Kao manji sam volio mnogo bagere, utovarivače i to mi je na kraju postalo i zanimanje jer sad se zabavljam na praksi dok učim oko tih velikih mašina koje sam volio kao mali“, dodaje učenik Elvedin Pirić.
„Ovaj smjer sam upisao radi višeg znanja o mašinama i volio bih nakon završetka škole da dobijem posao u struci“, poručuje učenik Abdulah Alispahić.
Dobiti posao u struci za njih ne bi trebao biti problem jer takvih zanimanja i nedostaje na tržištu rada, a škola se, uprkos problemima, trudi da odgovori na potrebe poslodavaca i kvalitetno obrazuje stručni kadar.
„Pratimo tržište rada i imamo kontakt s biroom za zapošljavanje, s Upravom rudnika Kreka, Tetima, Rudnik Soli i deficitarna zanimanja su baš rukovaoci, rudari i geobušači“, ističe Derdemez.
No, nije dovoljno samo da škola ulaže napore. Neophodno je da se svi nadležni uključe kako bismo sutra imali rudare. Manjak učenika nije samo problem škole, to je problem koji se sistemski mora rješavati i to na nivou države, jer od rudara svi ovisimo.
„To je naše egzistencijalno pitanje i kantona i države jer nemamo druge zamjenske resurse, energente. Rudnički bazen, konkretno u Tuzlanskom kantonu može vršiti eksploataciju još 30-40 godina“, zaključuje Enes Hadžiavdić, profesor praktične nastave Rudarske škole Tuzla.
A problem s kadrom se mora rješavati i ranije. Pitanje je, ako ne budemo imali učenike, šta ćemo za pet ili deset godina? Imamo sirovine, imamo rudnike, imamo potencijal, no džaba nam sve ako nemamo ljude.
Izvor: crna-hronika