2.4 C
Tešanj
Četvrtak, 12 Decembra, 2024

Ismar Krdžalić: Nikad ne ulazim u nove izazove, ako nisu veći i teži od prethodnih

Da invaliditet nije ograničavajuća okolnost, niti izgovor za pasivnost dokazao je dvadesetjednogodišnji Ismar Krdžalić iz Tešnja.

Ismar ne hoda od rođenja, ali ga to ne sprečava u postizanju velikih rezultata. Svojim najvećim uspjehom smatram to što ispred sebe ima još mnogo ciljeva i volje da ih ostvari. Govori pet jezika, a bavim se i pisanjem. Prošle godine objavio je autobiografski roman „Poseban od prvog udisaja“.

„Knjigu sam napisao s nadom da će postati grudvica koja će pokrenuti lavinu i učiniti da se naš glas daleko čuje, a ljubav još dalje osjeti“, priča Ismar.

Roman je nazvao „Poseban od prvog udisaja“, jer je želio ukazati na to da je svaki udisaj poseban, jer nam Bog time produžava život da bismo učinili nesto lijepo za sebe i druge.

„U knjizi na otvoren i emotivan način predstavljam svoj život od rođenja, pa do mature, sa pomalo bajkovitim krajem. Život može biti bajka ukoliko u prolazu kroz mračnu šumu ne odemo predaleko i okusimo crvenu jabuku“, naglašava on.

Ismar je svestrana osoba koja pored pisanja ima i mnoge druge talente. Već nekoliko mjeseci odlazi u teretanu gdje uspješno kombinuje bodybuilding i fizioterapiju.

„Izuzetno sam zahvalan svom treneru na pomoći i podršci. Mnogo znači imati prijatelja koji se raduje svakom mom fizičkom napretku i koji je sposoban da doprinese istom. Volim bodybuilding, jer je u tom sportu čovjek konkurencija samom sebi, a tako gledam i na svoju književnu karijeru. Nikada ne ulazim u nove izazove, ako nisu veći i teži od prethodnih“, ističe Krdžalić.

Takođe, dio je UNICEF-ove kampanje „Govorimo o mogućnostima – pridružite nam se“, gdje je u jednoj od emisija predstavljen kao pozitivan primjer osobe sa invaliditetom.

„Nadam da će to poslužiti kao motivacija svoj djeci da u budućnosti postignu uspjeh veći od mog“.

Kaže da ga pokreću “mali“ ljudi koji sebi ne dopuštaju da bilo koji problem bude veći od njih.

„Srećan sam što mnogo takvih ljudi imam oko sebe, jer mi često treba neko ko će me prodrmati i reći da sebi ne trebam dozvoliti da budem manji nego što jesam, a ni veći nego što mogu biti. Usrećuju me ljudi koji su sposobni usrećiti sebe. Sreća je nešto što je u nama, a ne oko nas. Nesrećnim me čine ljudi koji su nesvjesni vlastite sreće.“

Kada je riječ o položaju mladih osoba s invaliditetom u BiH Ismar tvrdi da je vrijeme na njihovoj strani. Smatra da bi mladi trebali manje očekivati, a više djelovati.

“Svi mi imamo mogućnost, ali samo osobe sa invaliditetom imaju tako jaku volju da uspiju“.

Kada je riječ o predrasudama kaže da ranije do njega nisu dopirale negativne kritike zbog njegovog fizičkog stanja.

„Sada kada sam, kako kažu, perspektivan pisac, prisutne su kritike na račun mog dara. Tako neki ljudi razlog za prodaju mog romana vide u tome što sam u čitaocima probudio sažaljenje. To je kritika bez glave i repa, ali sa brzim jezikom i malim mozgom“, ističe Ismar.

Trenutno vrši organizacione planove za promociju svog romana koju će na proljeće održati u Sarajevu. Kaže da bi sa zadovoljstvom svoj roman predstavio i banjalučkoj publici ukoliko bi dobio podršku u smislu finansija i obezbjeđivanja adekvatnog prostora.

Što se tiče planova za budućnost, Ismar je završio zbirku sa nekoliko bonus tekstova pod nazivom „Gram prijateljstva“, koja kako kaže „čeka na plan i izvršenje“. Za one koji nestrpljivo čekaju objavljivanje, pojedine dijelove mogu pročitati na Ismarovom blogu koji piše na portalu tesanj.net.

„U budućnosti planiram živjeti u sadašnjosti, jer sadašnjost je dug prošlosti i cijena budućnosti“, zaključuje svestrani Ismar.

Sanja Stakić

Povezane vijesti

Najnovije vijesti