Jesen je period godine s kojim uvijek dolazi pregršt finih, zdravih i ukusnih plodova, ali dunja je uvjerljivo jedan od favorita.
Ovih dana sve se zlati na porodičnom imanju Danila Škere iz trebinjskog prigradskog naselja Pridvorci, koji je ujedno i jedini uzgajivač ovog voća u istočnoj Hercegovini.
Dvije sorte
U voćnjaku, u kojem je sve „pod konac”, ima 450 stabala dunje. Uzgaja dvije sorte – leskovačku dunju, koja daje količinu, te vranjski dunjac, koja daje aromu. Škero kaže da je ljubav prema dunjama počela davne 1963. godine, kada je kao dijete, živeći u Sarajevu, u sobi osjećao miris dunje s ormara.
– Kada sam 1964. godine došao u Trebinje, to me potaklo da podignem dunjik, jer je to jedina biljka koja ima plemenitost, ljubav, ljepotu i miris. Želja mi je bila da od nje proizvodim rakiju – govori Škero.
Dodaje da dunja ima i ljekovito dejstvo, ali da je on najviše koristi za pravljenje rakije.
– Jedan dio dunja prodam, a od ostatka pravim rakiju. Od 365 dana 340 provodim u voćnjaku. Veliki je to posao koji zahtijeva rad, trud i posvećenost tokom cijele godine. Faza je puno da bi se dobila kvalitetna rakija. U tom poslu mi pomaže cijela porodica, a najponosniji sam na svoje dvije unuke – kaže ovaj proizvođač.
Kvalitetna rakija
S proizvodnjom rakije počeo je 2007. godine, a da bi usavršio postupak, bilo mu je potrebno osam godina.
– Za dobru, kvalitetnu rakiju potrebna je zdrava i mirisna dunja, koja mora da odleži u podrumu oko šest mjeseci, na temperaturi od 17 stepeni, da omekša, požuti i dobije miris, da bi se pristupilo pečenju rakije. Rakija u buradima zna biti i po četiri godine. Što je starija, to je bolja. Od 100 kilograma dunje dobijem oko šest litara rakije – ističe Škero.
Trešnje i kajsije
Ovaj vrijedni penzioner, osim dunja, na svojoj plantaži ima i 450 patuljastih trešanja i oko 100 stabala šipaka, kajsija i smokava.
– Dok god me zdravlje bude služilo, penzionerske dane provodit ću u polju sa svojim voćkama, jer je moj voćnjak ponos grada – zaključuje Škero.
Izvor: Avaz