12.4 C
Tešanj
Petak, 24 Maja, 2024

Jednoj kući malo su i dvije plate: Koliko je za život potrebno u BiH, Srbiji i Crnoj Gori?

Cijene hrane u regionu rasle su i više od stopa inflacije, mjere koje pokušavaju vući države ne pokazuju se efikasnim, pa je gladnih sve više

Neko jede meso, neko jede kupus, a u prosjeku svi jedemo sarmu. Ova rečenica možda i najbolje objašnjava trenutnu situaciju u kojoj se nalaze građani BiH, koju diktiraju inflacija, rast cijena, prosječne plate i u konačnici potrošačka korpa, koja je iz mjeseca u mjesec sve skuplja.

Savez samostalnih sindikata BiH izračunao je da sindikalna potrošačka korpa za septembar 2023. godine iznosi 2.993,50 KM. Prosječna plata isplaćena u FBiH je 1.257, dok je u RS-u 1.277 KM. Znači, ukoliko imate dvije prosječne plate u domaćinstvu, i dalje vam nedostaje nekoliko stotina KM kako biste popunili prosječnu sindikalnu potrošačku korpu.

Od tih 2.993,50 KM, prema računici Saveza sindikata, 41,3 posto otpada na prehranu, što dođe nešto više od 1.200 KM. Prošetali smo jednim supermarketom u glavnom gradu BiH. Primijetili smo da je najmanja gužva na odjelu mesa i mesnih prerađevina, ali i da je dosta proizvoda označeno znakom sniženja.

Kakve su cijene određenih proizvoda, možete vidjeti u tabeli, riječ je samo o jednom marketu, u drugim je možda malo jeftinije ili malo skuplje, ali svi su proizvodi tu negdje, plus minus pola marke. I riječ je samo o prehrani, a gdje su druge stavke iz potrošačke korpe.

Upravo nas je inflacija, prema riječima predsjednice Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora Murise Marić, okrenula prema tome da samo gledamo na hranu.

– Život se sveo samo na to da li ćemo imati dovoljno novca za hranu kao da je sve ostalo što čini kvalitetan život nebitno. Nažalost, velika većina bh. građana ima tako malo novca da su svi okupirani samo pitanjem da li će imati dovoljno da prehrane porodicu. Činjenica je i da dosta novca, 400, 500 KM mjesečno, izdvajamo za javna komunalna preduzeća, a preostali novac uglavnom se sveo na prehrambene artikle. Inflacija uzima danak i sve ostale kategorije koje čine kvalitet života poput odmora, putovanja, odlazaka na koncerte, u kino, bavljenje nekom rekreacijom, sve je to mnogima postalo nedostižno, kazala je Marić.

Naši sugrađani sa kojima smo razgovarali također su nam kazali da najviše novca izdvajaju za komunalije, a nakon toga za hranu. Kako kaže jedna od njih, poskupljenja su skoro svakodnevna i građani uglavnom prate akcije i kupuju na sniženjima. Mjere koje su donijele entitetske vlade, kažu nam sugrađani, nisu baš najbolje.

I, dok vlasti u BiH donose odluke očito da se nikome na zamjere, cijene se i dalje formiraju slobodno, a građani se svake sedmice nalaze pred pitanjem da li će te sedmice imati jedan ili više obroka s mesom. Da li će kupiti kilogram teletine ili junetine bez kosti koji je među skupljima ili će pak čekati akciju pa kupiti nešto s kostima. Ipak je jeftinije.

SRBIJA: TRGOVAČKE MARŽE NAZIDALE CIJENE

Cijene osnovnih životnih namirnica u Srbiji značajno su porasle u odnosu na prethodnu godinu, a uprkos akciji “Bolja cijena”, pre svega zbog poskupljenja energenata, stručna javnost nije optimistična da će do stabilizacije doći u skorije vreme.

Poljoprivredni proizvođači, ali i predstavnici pekarske industrije, ranije su objasnili za Danas da su troškovi proizvodnje u konstantnom rastu i da to utiče na cenu primarnih proizvoda.

Ipak, sem posledica koje uzrokuju poskupljenja goriva, gasa i struje, ekonomisti ukazuju i na visoke marže trgovaca, koje čine da proizvodi u marketima budu značajno skuplji nego što je nužno. To za Danas potvrđuje profesor Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu Veroljub Dugalić, koji sugeriše da čak i strane firme, koje u svetu imaju marže oko pet odsto, u Srbiji za njih drže dvocifren broj jer kontrole, kaže, nema.

– Trgovačke marže kod nas su pitanje monopola koji imaju veliki trgovinski lanci u Srbiji. Marže u ovoj visini od 30, 40 ili 50 odsto ne postoje nigdje u svijetu, a ne postoje kamatne stope u tom iznosu. Došli smo u situaciju da se proizvođaču plaća jeftino ono što proizvodi, a za kupca je isto to papreno skupo. Upravo ova razlika je trgovačka marža, kaže Dugalić.

On upozorava da su poljoprivredni proizvođači, sa druge strane, toliko malo plaćeni da im se više ne isplati da se bave tim poslom i da se “ozbiljna država bavi proizvodnjom, a Srbija potrošnjom i populizmom”.

Kolika je razlika između otkupnih cijena i cijena proizvoda na rafovima, može se vidjeti iz činjenice da proizvođači mlijeko prodaju za oko 40 dinara po litru, dok se u prodavnicama cijena kreće od 130 do 175 dinara.

Slično pokazuju i podaci Republičkog zavoda za statistiku za prvu sedmicu oktobra, prema kojima je najčešća cijena sterilisanog mlijeka u Beogradu bila 155 dinara, dok je najpovoljnije bilo u Pančevu i koštalo 125 dinara.

Takođe, pri osvrtu na cijene prehrambenih proizvoda, među najosjetnije kategorije po džep građana spada meso, na čije poskupljenje, sem proizvodnih troškova i marži, utiče konstantan pad stočnog fonda.

Sa tim je saglasan i Petar Bogosavljević iz Pokreta za zaštitu potrošača Srbije, koji napominje da glavni problem leži u nedovoljnoj proizvodnji, koja za posljedicu ima nedovoljnu ponudu, ali i visoke cijene.

– Kada uporedimo cijenu svinjskog i junećeg mesa sa pilećim i prosječnim primanjima u Srbiji, jasno je zbog čega se najviše konzumira piletina. Veliki broj potrošača nije u prilici da plati juneće i svinjsko meso. Međutim, problem je mnogo složeniji i ima više uzroka. Prvi je taj što imamo vrlo malu, odnosno nedovoljnu ponudu, a ne stimulišemo povećanje proizvodnje. U stočarstvu je taj problem višedecenijski i ne odnosi se samo na svinjsko meso. Uz sve to, Srbija ne prati slobodno tržište, koje otvara slobodan uvoz. Pretjerana zaštita naoko osiromašenih proizvođača daje im prostor za ostvarivanje ekstraprofita, ističe Bogosavljević.

Agroanalitičari su povećanu potrošnju pilećeg mesa ocijenili kao karakteristiku siromašnih zemalja, ali Bogosavljević napominje da ni piletinu ne trošimo u mjeri u kojoj je to slučaj u zemljama sa normalnom potrošnjom.

– Po potrošnji mesa mi spadamo u grupu zemalja sa malom potrošnjom, čak i piletine, a o ribi da ne govorimo. Sve to je posljedica cijena, kojima je smanjena realna kupovna moć potrošača, ističe Bogosavljević.

U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je najčešća cijena svježe ribe u prvoj sedmici oktobra u Beogradu bila 750 dinara, dok se u ostalim gradovima kretala između 660 (Niš) i 850 (Smederevo).

Sa druge strane, najčešća cijena junećeg mesa u prodavnicama u gradu bila je 1.100 dinara u Beogradu, ali je najniža zabilježena u Smederevu i iznosila je 800 dinara. Akcijska cijena kilograma junetine u većim marketima kao što su Roda i Idea je 1.149, dok je u Univereksportu i Lidlu jeftinija za 50 do 150 dinara.

Svinjsko meso je u svim gradovima, sem u Kraljevu, bilo jeftinije. Prema podacima RZS-a za prvu sedmicu oktobra, u ovom gradu najčešća cijena svinjskog vrata ili krmenadle u prodavnicama iznosila je 840 dinara, dok je u Beogradu koštao 720, a najmanje u Novom Pazaru – 650 dinara.

Teleća rebra, vrat i kotleti najskuplji su bili u prodavnicama Novog Sada, gdje je najčešća zabeležena cijena 1.746 dinara. Najjeftiniji su bili u Vranju i Zrenjaninu, 980 dinara. Ipak, najčešća cijena teletine u beogradskim prodavnicama bila je 1.300 dinara.

Ćevapi, pljeskavice i kobasice drže sličnu cijenu i ona se uglavnom kreće od 600 (uglavnom na akciji) do 700 dinara.

Pored navedenih namirnica i hemijskih proizvoda, a uprkos ograničenju cijene brašna i hljeba na 54 dinara, poskupljenje hljeba osjeća se preko cijena drugih proizvođača. Tako se rezani hljeb u marketima teško može naći za manje od 85, a najčešća cijena mu je 120 dinara.

S tim u vezi, ako uzmemo u obzir da je minimalna potrošačka korpa za jul 2023. godine iznosila 52.062 dinara, a minimalna zarada 39 dinara manje, otvara se pitanje na koji način građani usjpevaju da izađu nakraj sa pomenutim cijenama.

– Ljudi u Srbiji se sa visokim cijenama bore tako što trpe i pružaju se u skladu sa visinom primanja koja imaju. Poznato je da je kategorija sa niskim primanjima najurednija u izmirivanju obaveza, jer, znajući da nemaju i da bi ušli u teže stanje ako na vreme ne plate obaveze, odriču se kupovine zarad podmirivanja računa. Nakon toga, kupuju jeftinije stvari kojima mogu da se zamene skuplje i prilagođavaju trgovinu svojoj kupovnoj moći, zaključuje Bogosavljević.

CRNA GORA: INFLACIJA 25, HRANA SKUPLJA 36 ODSTO

Cijene hrane u Crnoj Gori za protekle dvije godine, od septembra 2021. do istog mjeseca ove godine, prema zvaničnim podacima Uprave za statistiku Monstat, povećane su za 36 odsto, dok je za isti period ukupna inflacija iznosila 25 odsto.

To pokazuje da su cijene hrane u ovom periodu rasle po značajno većim stopama, nego drugih proizvoda i usluga.

Takođe prema podacima Monstata, u minimalnoj potrošačkoj korpi za prosječnu četveročlanu porodicu hrana čini 47 odsto mjesečnih troškova. Što porodica ima manje prihoda, to je učešće hrane veće u ukupnoj potrošnji. A to znači i da rast cijena hrane sa ovako visokim stopama najviše pogađa najsiromašnije.

Pregledi cijena za dio prehrambenih i proizvoda lične higijene iz jednog podgoričkog marketa dati su u tabeli. Ali primjetno je da se cijene ne razlikuju samo po marketima već i unutar jednog trgovačkog lanca, zavisno od toga da li je market u bogatijem ili siromašnijem naselju.

Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori u septembru je koštala 847 eura, od čega je za hranu četveročlanoj porodici bilo potrebno 397, a 450 eura za sve ostalo.

Ovo znači da su dnevno četveročlanoj porodici, sa dvoje odraslih i dvoje djece, za hranu dovoljna 13,23 eura ili 4,41 euro po jednom od tri obroka dnevno. Odnosno jednoj osobi je za sva tri obroka dnevno “dovoljno” 3,31.

S obzirom na to da najmanji sendviči sa skromnim sadržajem u podgoričkim restoranima brze hrane i pekarama koštaju dva do dva i po eura, a najmanja boca jogurta od 60 do 80 centi, to bi značilo da je za tri mala sendviča i čašice jogurta potrebno od osam do 11 eura.

Crna Gora je jedina zemlja u Evropi u kojoj zvanični državni zavod za statistiku računa potrošačku korpu. U većini ostalih država to rade sindikati, nezavisni naučni instituti… Ta crnogorska potrošačka korpa za hranu, prema samoj metodologiji, obuhvata minimum unosa kalorija dovoljnih za održavanje života.

Zbog toga je u javnosti sa vrlo negativnim komentarima dočekivano svako objavljivanje potrošačke korpe. Tokom proteklih godina sindikati i političke partije predlagali su da Monstat promijeni metodologiju i obračuna potrošačku korpu prema stvarnim potrebama porodice ili da prestane to da radi. U godišnjem planu Monstat za narednu godinu više nema potrošačku korpu, odnosno prestaće sa njenim obračunavanjem.

Unija slobodnih sindikata formirala je svoj Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja, koji će 1. decembra objaviti svoj proračun potrošačke korpe za četveročlanu porodicu. Preliminarno su najavili da će njihova korpa sigurno biti duplo skuplja od Monstatove i da bi mogla ići i do 2.000 eura.

– Sama metodologija za izradu sindikalne potrošačke korpe bazirana je na uporednim iskustvima i analizama sindikata iz okruženja. Vodiće se računa da se zadovolje međunarodni standardi, a kao izvor informacija koristićemo samo relevantne međunarodne sajtove koji se bave statistikom i istraživanjima, istakao je Marko Subotić, savjetnik za ekonomsku politiku u Sindikatu.

U Crnoj Gori nije bilo zvaničnog istraživanja šta je uzrok inflacije i u kojem obimu, da li je do rasta došlo zbog povećanja uvoznih cijena iz inostranstva ili su do nje u dominantnom uticaju dovele marže uvoznika i trgovaca.

Crnogorski ministar finansija Aleksandar Damjanović nedavno je za inflaciju optužio trgovce i njihove marže, za koje je rekao da su najveće u Evropi, dok je Goran Đurović, ministar ekonomije, u čijem je resoru i trgovina, kazao da su marže u Crnoj Gori na nivou regiona i Evrope.

Krajem septembra u Crnoj Gori je počela akcija “Stop inflaciji”, koja obuhvata preko 100 artikala u svim velikim marketima kojima su cijene snižene od 11 do 48 odsto. Đurović je tada kazao da je ovaj popust omogućen jer su se uvoznici i trgovci odrekli najvećeg dijela svojih marži i da su sada zadržali marže do pet odsto.

Matematika kaže da su, ako je cijena smanjena za 48 odsto, a uvoznici i trgovci i dalje imaju marže po pet odsto, prethodne marže na taj proizvod bile skoro 60 odsto, piše Oslobođenje.

Povezane vijesti

Najnovije vijesti