Jelah cijeli plavo-bijeli

Jelah cijeli plavo-bijeli

7940
0
PODIJELI

Jelašani, premda pritisnuti brojnim gospodarskim i proizvodnim kapacitetima, svjesni da ništa nije toliko vrijedno ako se utrkom za poslom i zaradom uništi priroda…

…puno pozornosti posvećuju ekologiji i zaštiti okoliša. I tako odgajaju svoje mlade. Takvo što se najprije nauči na rijeci.

Zato me ugodno iznenadila čistoća obala Usore, na koje banuh baš kada se u hladovini podulje ribolovne staze održavalo neko ribolovno natjecanje, a tijekom godine po brojnim jelaškim vodenim površinama – jer je tu i nekoliko jezera – često. Ovdje je ribolovno društvo brojno, djeluje još od 1947. godine i u sklopu svojih redovnih aktivnosti organizira i natjecanje mladih, dakle budućih ribolovaca i tako im usađuje ljubav prema rijeci, a tko zavoli rijeku, upoznat će i brigu za njezinu čistoću. Pa su akcije uređenja obala svih vodenih površina ovdje redovite, i rezultati te njege su vidljivi.

Četvrti u svijetu

S jelaškog mosta bilo mi je zanimljivo promatrati šutljive ribiče, kako se u šutnji promatraju s dvije strane rijeke i natječu se za neki ribarski pokal, a jedna gospođa na prvoj poziciji desne obale uporno vadi male bjelice – ovdje ih zovu keder ribama, znači onima koje služe kao mamac za lov na proždrljivice – odlaže ih u čuvaricu i zbraja svoje bodove koji će joj zacijelo osigurati visok plasman. Nisam se dugo zadržao na tom mostu, jer dan je kratak kad nešto radiš, pa nisam vidio da je itko izvukao nekog cipirida, tipa soma, šarana, mrena, smuđa, klena, šljivare (pojma nemam kakva je to riba!), škobalja, plotice kojima je ova rijeka bogata, jer RSD Jelah puno radi na zaštiti i obnovi ribljega fonda i ima dobro organiziranu čuvarsku službu i ribokradice se ovdje rijetko zatječu na krivom mjestu i u krivo vrijeme.

Svijest o zaštiti prirode ovdje je doista visoka. Brigu o rijeci dijele zajedno sa prijateljima iz RSD Blinker iz Tešnja. I jezero Jelen u Jelahu iznenađenje je za putnika namjernika. Zapravo su to dva jezerca s uređenim drvenim kućicama, nekom vrsti sojenica. Ribarska staza ovdje je duga cijelih tri kilometra, što je svakako uvrštava među poželjnije, s obzirom na količinu ribe, njezinu raznovrsnost i mogućnost ulova kapitalaca, a pristup i boravak ovdje savršen je, kao i sve ostale vrste usluga. Te je mnogi ribiči iz naše zemlje tek trebaju otkriti.

Ovo se pretvara u vrhunsku turističku destinaciju tešanjskoga kraja, a svijest o vrhunskim ribarima ovdje te o masovnom bavljenju sportskim ribolovom naglo je porasla 2007. godine kada su ribiči iz Jelaha osvojili četvrto mjesto u svijetu. E, pa bome, svaka čast! A takve face moraju imati staze za trening i ova staza ovdje idealna im je i rijetko gdje ribiči imaju takve uvjete za pripreme.

Kada se prolazi tom cestom, prolaznik vidi samo Usoru, vodu koja se na prvu i ne doima baš čistom, ali je njezina boja više posljedicom sastava tla i nikakve je kemijske supstance ne napadaju, jer je svijest o vodi ovdje pozitivna, a ondje gdje nije – eto opakih ekologa spremnih na gungulu i prosvjede. Tako da je zabluda da je samo rijeka ovdje to što ‘’vodu nosi’’, a osim jezera Jelen, ovdje su još neki kontinentalni akvatoriji, svi u privatnom vlasništvu, jer samo privatnik koji ima interes zaraditi, pokazuje i interes za nešto srediti. Te je tako Jelen prerastao u pravi sportsko- rekreacijski centar, takav da bi mogao poslužiti i za pripreme vrhunskim sportašima, ali ponajprije rekreativcima koji sport vežu s užitkom i dobrom klopom. Pa, ako imate mogućnost izbora, toplo vam preporučam blagodati Jelaha i njegovih voda.

Te blagodati svojedobno je spoznao i Bahreinac Omran Mohd Saleh – informiraju ovdašnji portali – kupivši od obitelji Ćeman ovaj raj. Te ljudi mogu uživati i u pogledu na stanovnike maloga ali atraktivnog zoološkog vrta i pustiti djecu da uživaju dok se sprema klopa. Preporučam jezerskog amura i soma u loncu za fiš paprikaš. A Bahreinac je ozbiljna faca, njemu ovaj ambijent treba kada smišlja druge ozbiljne poslove, jer je moćan i racionalan ulagač, a BiH i Tešanj i Jelah eto odabrao je za bazu dok je tu. U svakom slučaju, nikome nije zatvorio vrata ovog raja.

Jerezo Ciglana, neki ga zovu i Ciglarsko jezero, također je lijepo mjesto za uživanje u vodi i svemu okolo nje. Kada bi ljudi vidjeli slike od prije nekoliko godina, ne bi vjerovali što sve ljudska volja i ljubav prema prirodi mogu uraditi. I inat. To je bila ogromna rupa zatrpana otpadom, nekada je tu bila ciglana za koju se iskopavala glina, pa kada je ciglana lipsala, ljudi navalili puniti rupu svime što ne trebaju. Onda su istupili ljubitelji okoliša, ribiči, ekolozi i obični dragovoljci, bez nekih posebnih ciljeva i nakana, osim logike da je bolje da nešto bude čisto negoli prljavo, i vidi čuda: od tog smetljišta napravili su jednu od najatraktivnijih lokacija u širem kraju.

Ondje gdje ste prije deset godina mogli uloviti stari hladnjak od kamiona, danas možete izvući – soma. Voda je apsolutno čista, a okoliš se stalno uređuje. Ovo je jedna od nevjerojatnijih situacija na koju sam naišao zadnjih godina, a tiče se ljudske volje da spasi prirodu. I da ondje gdje su se kotile bakterije, danas se mrijeste ribe! Sve je nekada bilo u vlasništvu ovdašnje Ciglane, onda je zemljište s tom prljavom rupčagom prodano jednoj firmi, pa se dogodila ta ekološka akcija, a već neko vrijeme Ciglarsko jezero u vlasništvu je poduzetnika Safeta Krličevića Krle, u širem kraju poznatog ugostitelja koji je cijeloj ovoj priči dodao dio svojega šarma, a toga je u njega napretek, pa se uz kupovinu dnevne ribičke dozvole od 10 KM može loviti razna riba, a ako netko kakvog kapitalca želi ponijeti doma, e, valjat će mu za to izdvojiti 7 markica po kilogramu, pa se hvali, majstore, ako si spreman platiti. To je sasvim ok i tako se to u svijetu radi, samo je tamo puno, puno skuplje.

Krle trenutačno gradi i mini eko-selo, tu oko jezera i ovo će biti ljepši dio turističko-ugostiteljske priče cijeloga kraja i nastavak trenda. Ali taj trend treba i dobru promociju i Jelašani puno rade na njoj. I zahvalni su za svaku pomoć. Pa i ja nešto razmišljam: Moj prijatelj Edin Karamazov, u svijetu glazbe slavan, ali u istom omjeru i ravnodušan, izvrstan je ribič, ‘’plovkaš’’. Kada je boravio kod Stinga na posjedu u Engleskoj, vidio je da slavni pjevač ima vlastitu rijeku, dugu nekoliko kilometara, presijecala je njegovo imanje. Edin se tu uvalio i na muci je bilo Stingovo osiguranje da ga uopće pronađe. Edin ribe ljubi i vraća. Ako nema gdje loviti, onda lovi niz Savu u Novom Zagrebu. Vazda se, evo, godinama dogovaramo kako ćemo negdje, jednom… Sada on ima puno više vremena. Otkako je zaradio lovu sa Stingom, ne da mu se više zarađivati. Ribari gdje god stigne. Pa ćemo ovdje fino dogovoriti neki izlet. Ja sam na ‘’plovku’’ tanak. Jer sam ‘’mušičar’’ (Ako ste pročitali ‘’mušičav’’, i to je ok.) i lovim salmonide. On je majstor za cipride i škobalj je njegova omiljena riba. Svakako pozovite Karamazova. Uostalom, on je iz vašeg kantona! A vidim da i vi ljubite i vraćate ulovljene ribe.

I Izvor u Mračaju kod Jelaha nevelik, ali spasonosan, dio je vodnog bogatstva ovog kraja. Tu je nedavno obnovljena džamija, zapravo je stari mekteb pretvoren u lijepo vjersko zdanje. Okoliš Mračaja prelijep je. I lovačka društva su aktivna, usorske šume obiluju srnećom i zečjom divljači, fazana je više nego kokošiju, lisica više nego bi ljudi htjeli, no lovci su u cijelom ovom kraju više šetači i hranitelji te lijepe divljači, a odstrijele i manje negoli im je dopušteno, uglavnom za potrebe dobre lovačke čorbe uz kakvu prigodu, na kakvoj sam se i sam zadesio na likovnoj koloniji u Sivši, gdje su poslužili odličan čorbanac s divljači. No, ove visoke čeke više služe za uživanje u usorskim bregovima negoli za pucnjavu po jadnoj divljači.

Jelah je ljeti živ, vrlo živ. Kako i druga mjesta, tako i Jelah ima svoje Kulturno ljeto. Cijelo mjesto oboje folkloraši i tamburaši iz cijele regije, osobito zemalja bivše Juge. Traje to, bome… Sedam međunarodnih festivala ili raznih natjecanja Jelah ima u godini dana. Ovdje sve ionako puno ljudi, a ljeti dođu i oni koji su nekada otišli u svijet, a dođu i brojni gosti. Te se svaki dan čini kao pazarni. Jelah ima disko-klubova više nego cijeli Ze-do kanton zajedno! Ovdje ništa što se otvori, ne zatvara se. Sve – radi. Jelah je jedno od rijetkih mjesta u BiH u kojemu se svake godine u prvi razred osnovne škole upisuje vrše đaka negoli prethodne. I vjenčanja je više nego drugdje u prosjeku pa su svadbeni saloni vazda puni.

Nogometaši(ce)

Kao i drugdje, i ovdje narod najviše voli nogomet. I svoj nogometni klub Borac utemeljen 1948. godine, kada su sva sportska ili kulturna društva i poduzeća nazivana prikladnim ideološkim imenima. U jeku tog socijalističkog uzleta, nastao je i Borac, a uokolo Sloga u Doboju, Proleter u susjednom Tesliću, tvornica Pobjeda u Tešnju itd. Ovaj klub je opstao i ostao ljubav Jelašana koji se na stadionu Šibovi, jedinoj preostaloj slobodnoj livadi, jer je tu nastalo cijelo novo naselje, u Jelah Polju često natiskaju do na tisuću raspoloživih mjesta i trenutačno je interes za rezultate kluba veliki, jer su vodeći u skupini Centar Druge lige Federacije BiH, pa se narod rasporedi gdje stigne. Jest da je susjedni TOŠK u Tešnju – koji je opstao sa svojim starim imenom – slavniji i stariji, no i Borac se drži sukladno svome imenu.

Ono što ga izdvaja od većine klubova jeste njegova obiteljska atmosfera koju desetljećima održava preko dvjesto njegovih članova, a travnjak na Šibovima jedan je od najboljih koji se u nas uopće može naći. Po slobodnoj procjeni, ovaj bi se klub trebao i morao plasirati u Prvu nogometnu ligu Federacije BiH i biti u gornjem dijelu ljestvice, i tako održati svoje redovito pozitivno poslovanje, jer Premijer liga iziskuje puno troškova. Uvjeti za rad u klubu fantastični su, što se vidi i na rezultatima mlađih uzrasta. Sve je to važno za Jelah i za Borac, ali bogme i za susjedne općine otkuda ovdje dolaze igrati nogometaši. Sport je, baš kao i trgovina i kultura najbezbolniji način zacjeljivanja ratnih rana.

Nedavno je umro jedan od legendi ovoga kluba Fuad Sarić, u sedamdeset trećoj, a tu je istrčao na travnjak već 1959., igrao je i za TOŠK i za Slogu iz Doboja koji su bili u većim ligaškim rangovima, ali se 1974. vratio igrati za svoj Borac. U Jelahu se njeguje i ženski nogomet, te ‘’ženski’’ Borac također ima svoje vjerne fanove. Klub već osam godina organizira i memorijalni turnir posvećen Ibrahimu Đonlagiću Ibri, na koji momčadi odsvuda dolaze, kako i sve kategorije Borca odlaze posvuda igrati, i po BiH i izvan nje. Jedan od navijačkih slogana navijačkog pokreta koji se ovdje, sukladno vremenu zove Jalijaši je “Jelah cijeli plavo-bijeli”.

Oslobođenje.ba

NEMA KOMENTARA