Božur koji je na pravi način zasađen tokom jeseni procvjetat će već sljedećeg proljeća dok to nije slučaj ukoliko je proljetna sadnja.
Božur je višegodišnja drvenasta i zeljasta biljka prepoznatljiva po dekorativnim cvjetovima pa je mnogima omiljeni baštenski cvijet. Otporan je na niske temperature i dobro prezimljava u našim klimatski uslovima. Veliki su ljubitelji sunca, ali im odgovara i lagana hladovina tokom velikih vrućina, što omogućava cvjetovima da traju duže i imaju intenzivnu boju i miris.
Uzgaja nekoliko hiljada raznobojnih božura
Vladimir S. Ranislavić iz Pančeva u Srbiji već 15 godina uživa njegujući ove predivne biljke, a kako kaže posljednjih pet se potpuno zaljubio u divlje božure, one iz prirode od koji su potekli svi ostali.
“Divlji cvjetaju prvi, sredinom aprila. Krajem tog mjeseca počinju da cvjetaju i drvenasti, dok hibridni zeljasti cvjetaju od kraja aprila pa sve do sredine juna. I zeljasti i drvenasti imaju osnovu, divlje božure. Postoji devet vrsta divljih drvenastih i svi su porijeklom iz Kine. Tačan broj vrsta divljih zeljastih božura nije utvrđen, a svi su na sjevernoj hemisferi. Samo dvije vrste su u Sjevernoj Americi, a svi hibridni zeljasti nastali su iz biljaka od Portugalije do Japana. Postoje i intersekcijski. Oni su nastali ukrštanjem drvenastih i zeljastih”, kaže Ranislavić i objašnjava da u čast čovjeka koji je to prvi uspio nazivaju se ito božuri – Japanac se zvao Toiči Ito.
Inače, naš sagovornik kao rijetko ko na svijetu ima i njeguje nekoliko hiljada božura koji cvjetaju u svim bojama osim crne i plave.
Kad se biljka podmladi bolje cvjeta
Veliki broj biljaka podrazumijeva i Vladimirovo ogromno znanje kada je u pitanju ne samo njega već i razmnožavanje. Ljubiteljima ovog divnog cvijeta on poručuje da je najbolje vrijeme za razmnožavanje upravo jesen kada je biljka blizu perioda mirovanja.
“Razmnožavanje božura može biti generativno i vegetativno. Obično se divlji razmnožava iz sjemena te nastaje biljka identična majci, zato su upravo oni nešto posebno. A zbog toga se i vrsta očuvala, dok kod hibrida to nije slučaj”, kaže naš sagovornik dodajući da vegetativno razmnožavanje podrazumijeva diobu korijena. Pažljivo treba izvaditi korijen iz zemlje, skinuti zemlju, dobro isprati vodom i onda će se tačno vidjeti mjesto gdje korijen može da se zasiječe i dijeli. Jedan stari korijen može dati minimalno 10 dijelova, a diobom korijena se dobijaju identične biljke.
“Kada se biljka podmladi ona bolje cvjeta, jednostavno rečeno od osamdesetogodišnjaka nastaju nove mlade biljke koje kreću u novi život. Važno je znati da vrh odsječenog korijena koji se sadi mora biti jedan do dva centimetra ispod nivoa zemlje, ukoliko se posadi dublje nikada neće cvjetati”, kaže naš sagovornik i dodaje da nije potrebno zalivanje, jednostavno se zasadi i zaboravi se na njega, a odlično je ukoliko na njega padne snijeg.
Božur koji je zasađen tokom jeseni procvjetat će već sljedećeg proljeća dok to nije slučaj ukoliko je proljetna sadnja. Inače, voli i ljeto i zimu i može da podnese veoma niske temperature čak do -30°C.
Vlaga je neprijatelj
Kako tvrdi naš sagovornik ovo cvijeće nema prevelike zahtjeve za vodom, previše zalivanja moglo bi dovesti do problema, ali poželjno ga je zaliti u periodima kada dugo nema padavina i kada je zemlja veoma suha.
“Vlaga je božuru neprijatelj”, kaže Ranislavić i dodaje da iako to mnogi pokušavaju i žele ovu biljka nije preporučljivo saditi u saksije ili visoke žardinjere s obzirom na to da im je najbolje u zemlji u bašti gdje će zapravo i najbolje uživati.
“Nije ni slučaj što drvenasta biljka božura u Kini živi do 1.000 godina, dok je zeljastima vijek oko 100 godina”, kaže na kraju naš sagovornik, prenosi Agroklub.