Kukuruz stodanjak – brzac, desetoredac, popovopoljac, kleča, kako god ga zvali smatra se našim, jer porijeklo ove lokalne sorte je nepoznato. Naime, nema pisanih tragova o tome kako je njegovo sjeme došlo u Popovo polje gdje se i danas proizvodi.
Cijeli proces proizvodnje (od sijanja do branja) trajao je svega sto dana jer je područje Popovog polja, na kom je, vjeruje se i nastala ova stara sorta, upravo toliko dana u godini bilo obradivo, dok su ga ostatak godine plavile vode Trebišnjice. Simbolično ime “klečak” dobio je zbog niskog rasta stabljike (kleči se dok se bere). Do 1970. godine Popovo polje je bilo pod vodom, u prosjeku 254 dana, tokom godine.
Ovo kraško polje na jugu BiH, predstavlja jednu od najplodnijih površina u jugoistočnom dijelu Evrope. Upravo ovdje se uzgaja ova autentična sorta koju odlikuje neuredan raspored zrna na klipu.
Otporan na bolesti i sušu
Zrno je žute boje dok je brašno koje se pravi od ovog kukuruza uglavnom blijedo žuto (nemoguće je standardizirati kako veličinu klipa tako i boju zrna i brašna jer je ovo stara sorta na čiji ukus i izgled utiču samo prirodni faktori poput insolacije, vlage, zemljišta…).
Izvor: agroklub.ba