Svako ima neki svoj kutak, u kojem rado provodi svoje vrijeme. Svako takvo čarobno mjesto krije onu nevidljivu ljepotu, koja ti može uljepšati svakodnevni život. Ja znam za jedan takav čarobni prostor koji postoji već od 1935 godine. Kroz njega je prošlo mnogo istorije, u njemu se rodilo bezbroj novih ljubavi, sklapala se mnoga prijateljstva, ispričale se hiljade i hiljade riječi, koje dokazuju postojanje ljubavi, radosti i povjerenja među ljudima.
U taj kutak sam ja lično prvi put ušla davne 2001, kada sam prvi put poslije rata došla u Bosnu. Bio je taj dan pun radosti. Tada je moja rahmetli majka, kod koje sam odrasla, još bila živa. Bila je to divna žena, vrlo mudra. Imala je uvijek nešto pametno za reći, a ljudi su je baš zbog te njene drske mudrosti voljeli, iako bi ih nekad, vjerujem i nervirala. Ne volimo mi ljudi da se nama nešto mudruje, da nam neko soli pamet, slani smo mi sami po sebi već dovoljno ;).
Ja sam tad imala 16 godina, bila sam sasvim druga osoba nego danas. Sjećam se da je moj dajdža rekao, da nas vodi na jedno jako lijepo mjesto na kolače. Eh, kako je samo potrefio! Nije tajna da je meni Tešanj od prvog dana drag. Ali nisam ja iz Tešnja, rođena sam u Doboju, ali čini mi se da Tešanj više odražava moju ličnost, posebno sad u ovim godinama kada sam malo bolje upoznala samu sebe. Sve je meni u Tešnju bilo tako lijepo i kad sam ušla u tu čudesnu slastičarnu, ja sam se osjećala kao kod kuće. Ja već odavno nemam svoje kuće, nemam doma, jer ga je rat odnio. Druga država postala mi skoro majka, dok srce još uvijek treperi kad čuje za svoju rođenu zemlju. I kad čovjek nema svog doma, čovjek uvijek traži nešto bar nalik na dom. Nalik na ono što je nekad imao. Čemu je nekad pripadao. I tako sam ja, kad sam ušla u tu HD Slastičarnu osjetila toplinu doma, koja mi je već dugo nedostajala. Ne znam ja da li je to bilo zbog prostora, da li je to bilo zbog ljudi, da li je bilo zbog tog dugo očekivanog povratka u Bosnu, ali bilo je nešto posebno. Taj osjećaj nikada neću zaboraviti.
A tek kad sam probala neki čokoladni kolač, mislila sam da sam u nebesima. Bio je to najbolji kolač svih vremena, bio je najslađi kolač koji sam ikad jela. Možda zbog tog susreta sa mojom dragom rodbinom, možda zbog ljubavi koju sam osjetila, ali uvijek bih se rado vraćala na to mjesto ljubavi. Čini mi se da ljudi koji tamo rade, rade to iz ljubavi prema postojanju, ovom svijetu i prema svakom živom biću na ovoj planeti. Čini se da je to mjesto, gdje se ljudi okupljaju tada, kada žele osjetiti sreću. Čini mi se da je to kutak gdje možeš pronaći onaj izgubljeni dio sebe.
Sanjala sam i ja o svom čarobnom kutku, gdje bi se ljudi okupljali kad bi htjeli pobjeći od vlastite nesreće i tuge. Da bi imali mjesto gdje mogu pojesti najslađi kolač i naći utjehu i vratiti vjeru i nadu u ljubav. Meni je ta slastičarna upravo takav dojam ostavila, jer je sve tako potpuno, tako vedro, tako veselo i sve je kao stvoreno za sreću. Čitala sam o jednom selu, gdje su živjeli najsretniji i najzdraviji ljudi u državi. A bili su sretni i zdravi jer su imali pekaru u kojoj je pekar sa svojom suprugom pekao kruh iz ljubavi. Svako ko je jeo taj kruh postao bi sretniji, postao bi zdraviji. Imam osjećaj da i Tešanj ima svoje bogastvo. Ne samo u prirodi, već i u toj divnoj pojavi najslađih čuda koje sam ikada probala. Sve je kod njih izgleda pravljeno sa puno ljubavi i oni što tamo rade, čini se jako vole svoj posao. Na tom mjestu se krije puno čarolije, koja obuhvata svaki taj kolačić i tortu i pravi ih čudesnim lijekom za sve bolesti. Čini mi se da se tamo i ona najgora bolest, to jeste samoća i tuga, može izliječiti. Često mislim o tom mjestu i kad god bih došla u Bosnu i htjela sebe počastiti ljubavlju, otišla bih na to mjesto. Nisam bila dugo, ali zaista se nadam da ću u skorije vrijeme opet imati priliku obradovati svoje srce i oči, kao i dušu.
Uvijek sam rado pjevušila onu “Iznad Tešnja sunce sija, radujem se suncu i ja”. To je pjesma koja me usreći, kad sam najtužnija. Nekako mi daje nadu za bolje dane. Najdraže mi je kad kaže “Iznad Tešnja zora sviće, ljubav naša vječna biće”, jer takva bi ljubav trebala biti. Vječna. Pravu ljubav ništa ne može uništiti, prava ljubav može sve. I to je dokaz zašto ova slastičarna još uvijek postoji, zašto tako dobro rade to što rade. Vjerujem da zbog ljubavi kojom hrane mnoge Tešnjake i one koji dođu samo u goste, da bi našli komadić sreće za svoj život.
Svi bi se mi mogli malo ugledati na njih, svi bi mi mogli probuditi tu želju u nama da usrećimo druge ljude, da radimo sve što radimo iz ljubavi, a ne iz interesa. Jer to se osjeti. Zato mnogi propadaju, a ovakvi samo rastu. Jer je ljubav jača od interesa i neiskrenosti. Jača je od rata. Jača je od svega. I na kraju će pobijediti. I sve dok ima ovakvih kutaka i sve dok ima ovakvih ljudi, za život ima nade. I treba ih cijeniti, treba im zahvaliti na njihovom radu. Nije to samo tek tako lako udovoljiti ukusima čovjeka. Nije lako biti uspješan u ova čudna vremena, nije lako širiti ljubav u dobi kad su svi fokusirani na mržnju i razlike među nama. Treba za to imati puno hrabrosti, snage i ljubavi.
Hvala što godinama pravite najbolje kolače, hvala što mogu prijateljima preporučiti vašu slastičarnu, jer svojim prijateljima ja lično, želim samo najbolje. I znam da postoji jedno mjesto, gdje ću uvijek rado dolaziti. I znam da kad budem jednog dana odlučila provest život sa nekim, da ću baš iz vaše slastičarne naručiti tortu, da mi bude taj život što slađi, da mi bude ta ljubav vječna. I svako treba da pronađe jedan ovakav kutak. Gdje će ga uvijek čekati sreća. Gdje će uvijek sresti Ljubav.
Izvor: VILA Milla