Kvalitet koncentrovanih hraniva uglavnom je u rukama fabrika, dok je odgovornost za kabasti dio obroka, koji čini najveći udio u ishrani stoke, prepuštena poljoprivrednicima.
Kvalitet nikada nije slučajnost, napomenuo je prof. dr Stamen Radulović, navodeći da iako on košta, nedostatak kvaliteta je uvijek “skuplji”.
“Postoji i lijepa izreka naših poljoprivrednika, ovo je posebno jedna ova rečenica iz Mačve, odakle ja dolazim, a to je ovako malo i filozofski, dobro se teško vidi, a uvijek se lako prepozna“, naveo je ovaj profesor na početku predavanja koje je održao ispred kompanije Patent d.o.o na Savjetovanju mljekara početkom ovog mjeseca.
Sve počinje od sijena
Hrana za životinje, prva je karika u lancu proizvodnje zdravstveno sigurne hrane, odnosno namirnica animalnog porekla. Njenu osnovu predstavljaju upravo kabasta hraniva (silaža, sjenaža, sočna hraniva, sijeno). Profesor je podsjetio da su sva ispitivanja o hranjivoj vrijednosti započela od sijena, prije više od 200 godina, jer su životinje u toku većeg dijela godine bile na ispaši.
“Znači sijeno je bilo i ostalo i danas, osnova“, navodi dr Radulović, pojasnivši potom značaj sadržaja vlage koji u zelenoj masi iznosi 75-80 posto, negdje i malo više, a koji se kroz tehniku sušenja, konzerviranja, spušta na 15 do 18 posto.
U trenutku kad se završi kosidba, nastavlja, dešavaju se određeni gubici hranjivih materija koje, nažalost, ne možemo izbjeći jer je to prirodni proces sušenja. U prvih 5 do 8 sati, nakon košenja, važno je spustiti vlagu s početnih 80% u svježoj zelenoj zelenoj travi do 40-45%.
Pokislo sijeno je običan prut
Pokošena biljka, još uvijek živi, napominje Radulović, pojašnjavajući da se u njoj dešavaju procesi oksidacije ugljenih hidrata, šećera, koji su prisutni u biljnoj ćeliji, koji se kroz proces oksidacije gube. Sljedeća faza traje narednih 36 sati. Više nema oksidacije, nego enzimi koji su prisutni u biljnoj ćeliji razlažu, nažalost ono što je u biljnoj masi najvrednije, a to su protein.
“Treći gubitak nastaje ispiranjem. Dakle, to je upravo ono kada smo pokosili livadu, pa je pala kiša, pa je prošao dan, dva osušilo se, mi smo okrenuli drugu stranu, prevrnuli, a ono nažalost ponovo pokisne. Kiša i padavine, ispiraju sve korisno u biljci, osim celuloza. A šta je biljka ako je samo celuloza? To je običan prut i štap i ništa drugo, nema listove, nema proteine, nema ostale hranjive materije, ostane samo na nivou celuloze, to nije poenta proizvodnje sijena“, dodao je.
I posljednji, mehanički gubici, tiču se vještine samog poljoprivrednika, prilikom transporta, skladištenja, izuzimanja i dopremanja do same hranilice. Najveći gubici dešavaju se kod presušenog sijena, kaže profesor, jer kada farmeri misle da je dobro da ono bude sa što manje vlage, nažalost dobiju sijeno koje je krto i kojem otpada lišće, a pogotovo prilikom transporta manipulativnih postupaka, kada se napravi dodatni problem.
“Ako bi se sve to sumiralo, u prirodnim procesima koji se dešavaju u sijenu, od nekih 25%, a ako nismo imali sreće i do 50% se izgubi hranjivih materija. Od lošeg do odličnog sijena, najveće razlike su u nivou proteina, gdje svakim povećanjem, imamo i bolji kvalitet“, rekao je prof. dr. Radulović, dodavši kako se suprotno dešava kad je u pitanju celuloza. Zato je važno sačuvati i lišće, a ne ostaviti samo stabljiku koja je prepuna celuloza.
Sve to prate i ostali parametri, energetska vrijednost se izražava kao skrobna jedinica. Što znači da na osnovu energetske vrijednosti sijena možemo kalkulisati sa tim koliko je potrebno energije iz koncentrata.
Krava je najbolja laboratorija
Poljoprivrednik treba da čekira senzorna svojstva, izgled sijena, što svaki proizvođač koji ima iskustvo već golim okom može da procijeni, potom hemijski sastav za šta treba laboratorija i analize, hranljiva vrijednost koju vidi i prepoznaje kroz ishranu grla te higijensko stanje.
“Kako bismo stigli do toga da znamo kakav je kvalitet sijena, prvo kažemo organoleptički pregled, a to znači ono što sam domaćin može golim svojim okom, čulima svojim da vidi. Pregled lupom i mikroskopom nije neophodan, ali je korisno da pogledaj da li se u sijenu nalazi pijesak, zemlja, otpali dijelovi drugih biljaka, itd.“, kazao je profesor.
Moja krava je moja najbolja laboratorija, dodao je, pojasnivši kako je najvažnije ono što se dešava s hranom u organizmu, koliko je životinja iskoristila hranjivih materija. Brojka sama po sebi, kako kaže, ne mora ništa da znači ako nismo otišli korak dalje pa ispitali kolika je svarljivost, hranjiva vrijednost sijena, silaže ili bilo kojeg drugog hraniva koje se koristi.
Svijetlo sijeno – kasno pokošeno, tamno je pokislo
Prvo treba ispitati senzorne karakteristike, kakvo je sijeno boje. Trebalo bi, naravno da bude zelene, a ako je svijetlije ili tamnije od onoga što je uobičajeno, to već budi određenu sumnju. Svijetlija boja obično se dešava kada je sijeno duže stajalo, ili ukoliko je stabljika pokošena u nekoj kasnijoj fazi razvoja, kada je prezrela biljka. Ako je tamnije, onda je velika sumnja da je pokislo i da su unutra prisutni mikroorganizmi koji nastavljaju svoj rast i razmnožavanje.
Miris da mora da bude prijatan i on može biti promijenjen iz različitih razloga. Okus za životinju svakako uvijek treba biti prijatan i to je ono što se najbolje može vidjeti biološkim ogledom odnosno onim gdje čovjek direktno sam ispituje.
“Sljedeća je konzistencija, mora da bude očuvana struktura, da vidimo jednostavno stabljiku, lišće, da se to pod prstima ne kruni, ne otpada nego da da možemo utvrditi i od koje biljke je to sijeno. S druge strane, nije ni poželjno ako se stabljika potpuno može presaviti pod prstima, pa onda ima previše vlage“, kaže prof. Radulović.
Vlažnost se, napominje može jednostavno utvrditi ako presiječemo stabljiku nožem. Ako sijeno rosi, odnosno na oštrici noža onda je vlažno. Podsjetio je na još jednu staru metodu koja se i danas koristi.
“Stabljika sijena se isiječe na sitne odreske, stavi u teglu i pospe krupna so, pa dobro protrese i ako se zrnca soli spajaju međusobno znači da je vlaga sigurno iznad 18%“, pojasnio je profesor.
Lična karta hraniva
Svaki proizvođač treba znati šta na njegovom sijenu tačno ima. Kada zna vrijednosti vlage, proteina, masti, celuloze, i na kraju skroba, za bilo koje hranivo, onda može da ide dalje i napraviti svoju recepturu. Sve u ishrani životinja, kako se čulo tokom predavanja, bazira se na suhoj materiji.
“Sijeno koje ima 15 posto vlage, znači ima 85 posto suhe materije. Ako u ishrani krava, uzmemo 6 kilograma sijena, onda je to 5,1 kilogram suhe matera. Jedna krava muzara ima potrebe da unese 3 do 3,5 posto suhe materije od svoje tjelesne masa. Znači, ako je to krava od 500 kg, ona danas treba unijeti 15-17 kg suhe materije. Nije isto ako koristimo sijeno sa 15% vlage, ili silažu sa 70 % vlage, ili kukuruz s maksimalno 13%“, zaključio je profesor Radulović, piše Agroklub.
