Lov sokolima je jedan od najatraktivniji vrsta lova. Sokolima su lovili Iliri, preuzeli Kelti, a od 7. stoljeća postao velika moda u Evropi da bi krajem 17. stoljeća skoro prestao. Zanimljivo je da su zadnji sokolari u Evropi dolazili iz Maglaja i Tešnja. To su porodice Uzeirbegović iz Maglaja, Smailbegović i Širbegović iz Tešnja o čemu piše i Kosta Hörman u Glasniku zemaljskog muzeja (Sarajevo 1890, knjiga 1, drugi dio). O tome piše i dr. Ćiro Truhelka, direktor i kustos Zemaljskog muzeja Sarajevo u tekstu Bosanski sokolari.
Da se lov sokolima vraća u Tešanj saznao sam od Murisa Prnjavorca poznatog lovca koji je nabavio mladunče i počeo raditi s njim. Pokazao mi je fotografiju sina sa sokolom i upoznao kako se odvija proces obuke.
Ovo je “Harisov jastreb” iz vještačkog uzgoja. Postojbina mu je Amerika. Radi se o mladoj ptici koja još nema 2 mjeseca, a meni je došao sa 20 dana Iako izgleda kao formirana ptica pred njim je još mnogo učenja.U BiH se pomalo afirmiše sokolarstvo i preko „Udruženja sokolara BiH“ kojem je prvenstveni cilj razbiti predrasude o pticama grabljivicama kao masovnim štetočinama zbog čega ih odstreljuju ili truju. Kada je riječ o radu sa pticom grabljivicom ne dolazi u obzir pokušaj dresure nego trud da se uspostavi što veći stepen povjerenja izmedju čovjeka i ptice. Veoma je važna ličnost onoga ko “nosi” pticu. Sa svojom pticom sam trenutno u početnoj fazi sporazumijevanja. Vježbamo dolet na ruku, stajanje na stajanci, stajanje na ruci kada se krećemo. Sve to mora da ide korak po korak i polako bez nervoze. Ova ptica ne prihvata nervozu, grubosti i prisilu. Posebno se vodi računa o kvalitetnoj ishrani kako bi se osiguralo zdravlje ovakve ptice. U prirodi na njoj mora sve biti savršeno, svako pero na svom mjestu što ona osigurava sama sebi, a mi ne smijemo narušiti.
Husein Galijasevic