Čudna je sudbina jedne od najljepših poslovnih zgrada stare tešanjske čaršije – Mešića magaze. Mešića magaza, Đonlagića magaza, Mustafina piljara i kako se već kroz vrijeme sve zvala ta vremešna ljepotica nalazi se pored puta uz Karaulu, u nizu drugih poslovnih objekata koji vežu Donju i Gornju čaršiju. Mešića magaza jedan je od rijetkih poslovnih kamenih objekata u tešanjskoj čaršiji.
Mešića magaza, 1977. godina
(Slikao Adem Šišić, sačuvao Mesud Hodžić)
Zidana je na dvije etaže-prizemnom i spratnom dijelu zgrade, površine u osnovi od 94 m². Nepoznato je kada je podignuta, ali je na ulaznim dvokrilnim vratima vidljiv veliki monogram XAM (inicijali prvog vlasnika objekta Hadži Avde Mešića) i godina 1877. što navodi na vrijeme njene vjerovatne gradnje. Vrata su napravljena od kovanog željeza sa glomaznom bravom i zasunima kao dodatnim osiguranjem, s vanjske strane skromne ornamentike ukrašena su bareljefom u četiri polja. Prema kazivanju starijih Tešnjaka vrata su iskovana u Beču. Prozori na gornjoj etaži prvobitno su bili zaštićeni masivnim željeznim demirima i metalnim kapcima sa zasunima. Stropovi magaze, prije njene nedavne restauracije bili su izrađeni od gusto poredanih drvenih greda s debelim nabojem od ilovače, dok je pod u prizemlju bio obložen kamenom. Osnovna tendencija takvog načina gradnje bila je zaštita od provale i vatrene stihije koja je na razmeđu 19. i 20. stoljeća u više navrata poharala tešanjsku čaršiju. Kao i druge magaze služila je za uskladištenje robe. Nema podataka da je u periodu Austro-Ugarske okupacije služila kao dućan za prodaju, mada se često u to vrijeme u Bosni i Hercegovini javljaju dućani sa magazom.
Izvor: Muzej Tešanj