Po povratku iz Švedske, Šemsa Suljaković je osjećala neodložnom obavezom odlazak u rodni Maglaj.
Mada sam u Švedskoj imala bolan i pretužan period, gubitkom moje sestre, tuga zauvjek ostaje duboko u meni, a život nameće obaveze. Ide dalje!
Moja neodložna obaveza je bila posjeta mojim bližnjim i voljenim u mom rodnom kraju. Naime, kćerka mog brata Kele, koji je također ne tako davno preminuo, udala se. Bila sam spriječena doći, i prisustvovati toj velikoj radosti moje snahe. Nisam bila uz moju bratičnu Lejlu. Posjetila sam ih. Bila u svojim Misurićima. Obišli smo naša porodična mezarja preko dana. Uveče okupila porodicu mog brata i mladoženje. Večerali, ćaskali, lijepo se družila sa ovim divnim osobama – kazala nam je Šemsa i dodala koliko joj je taj dan značio.
Uh, baš sam bila ispunjena. Prošetala po mjestima mog djetinjstva, prisjećala se nekih lijepih trenutaka. Udisali taj čisti i mirisni zrak mog djetinjstva. Tako sam se lahko osjećala, ne biste vjerovali – kazala nam je jedinstveno skromna, legenda folk muzike, piše ekspress.