Pitate se ko je nasljednik rahmetli Omera Pobrića? Njegovo ime je Damir Galijašević.
Ovom prilikom razgovaramo sa njim o njegovoj ljubavi prema sevdahu i o Omladinskom ansamblu ”Tešanj”Budući da si veoma mlad, a uspješan sevdalija, otkud i kada se javila ljubav prema sevdalinci?
Prije svega hvala mojim dragim meraklijama što su mi pružili priliku da kažem par stvari o poslu kojim se bavim svim svojim srcem i u kojem maksimalno uživam. Jednostavan je odgovor na ovo vaše pitanje. Pripadam dobroj zemlji Bosni, iako nisam tu rođen, svi moji su sa tih prostora i sa očeve i sa majčine strane. Pored toga, potičem iz muzičke porodice, moja mama je profesorica muzike, a moja nana, po tešanjski majka Zlata, zna krasno da pjeva, baš onako, postarinski. Veselje je bilo sastavni dio moga djetinjstva. Sjećam se da mi je majka uvijek pjevala, uglavnom sevdalinke, i te melodije su mi se uvukle pod kožu već u prvim godinama života. Već sa svojih 10 godina počinjem da istražujem o sevdalinci, čitajući knjige znamenitih autora Omera Pobrića, Vehida Gunića, dr. Muniba Maglajlića i brojnih drugih. Kažu, bez sevdaha nema pjesme, a bez pjesme nema meraka.
Šta je za tebe sevdah?
Jasno, sevdah je stanje duše i osjećaj lijepoga. Neki naši stari zanesenjaci, meraklije baš kao i vi sa portalamerak.ba, kada im je lijepo, imaju običaj kazati „E vala, baš sam u sevdahu!“ Omer Pobrić postavio je jasnu definiciju sevdaha, u kome kaže da je to „aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac koji doživljava estetiku kao sastavni dio življenja može u najmanjem obliku, i u najmanjem prostoru, oćutiti sevdah.“ Ipak, ovu Pobrićevu „stručnu“ definiciju zamijenio bih jednom narodskom, kojoj je autor jedan 10-godišnji dječak: „Sevdah je kad moj babo pjeva i plače.“ Mislim da tu ne treba nešto dodatno govoriti, ova dobra dječija duša dovoljno je kazala. Često dolazi do miješanja termina „sevdah“ i „sevdalinka“, a drastična je razlika. Gore navedeno je sevdah, a sevdalinka je pjesma, bosanska, gradska i životna (dakle, ne i isključivo ljubavna) pjesma, proizašla iz osjećanja sevdaha. Riječ sevdah, pak, nastala je od turske riječi sevda – ljubav i arapske riječi sawda – crna žuč, a koja se veže za melanholično raspoloženje što je nerijetko i tema nekih sevdalinki. Dolaskom u Bosnu, mi dodajemo slovoh i eto riječi sevdah(po nekim tumačenjima, to je i čežnja, ljubavni žar i te ljubavne ‘slatke muke’).
Sevdalinka je naša, izvorna, originalna pjesma, po kojoj smo poznati ne samo na našim prostorima već i šire. Ono što je primjetno u posljednje vrijeme jeste sve učestalija pojava obrade starih sevdalinki u nekom modernom stilu. Kako ti na to gledaš? Smatraš li da i sevdalinke trebaju ići u korak s vremenom ili treba njegovati stare, izvorne i kao takve čuvati ih od zaborava?
Da bi joj se produžio vijek, sevdalinka sigurno treba ići u korak s vremenom, ali se ne smije ići ovoliko daleko koliko neki idu. Aranžmanski je dozvoljeno malo otići od osnove, ali tekst i muzika MORAJU ostati isti, jer je to naše nacionalno blago. Uglavnom pjevači ne razmišljaju o tekstovima koje pjevaju i kao rezultat toga imamo dosta otpjevanih nelogičnosti. Dakle, aranžirati sevdalinke po slobodnoj volji (ali imati mjeru), a tekst i muziku sačuvati autentično onako kako se pjevaju već vijekovima. Mi danas trebamo biti zahvalni da postoji mnogo knjiga o sevdahu i mnogo antologija sa autentičnim tekstovima, jer da bi se dublje ušlo u pojam sevdalinke, treba dosta istraživati i dosta čitati o tome. Znam da je svaka sevdalinka posebna na svoj način, svaka nosi svoju priču, osjećaje, međutim, da li postoji neka sevdalinka koju možeš izdvojiti kao najdražu? Kao što veliš, svaka ima neku svoju priču i svoje emocije. Ipak, ako bih morao izdvojiti, onda bi to zasigurno bila pjesma „Sabah zora, ezan uči“ ili „Otvori mi džamli pendžer“, koja me uvijek iznova oduševljava svojom poetičnošću. Sigurno je da se upravo po prekrasnim, dubokim i emotivnim tekstovima sevdalinka izdvaja od drugih pjesama. Tko je za tebe najbolji interpretator sevdaha? Sticajem okolnosti, pišem ove odgovore na dan preseljenja na ahiret najboljeg i najvećeg svih vremena, rahmetli Safeta Isovića. Safet je bio čudo koje se sigurno više nikada roditi neće. Tolika raskoš u interpretaciji svake sevdalinke, a opet sa toliko emotivnosti i neke nenametljivosti, mislim da se takvo nešto neće sjediniti nikada više ni u jednom pjevaču na ovim našim prostorima, pa možda čak i na svijetu. Ogromna je lista pjevača koji također zaslužuju pomen, među njima su sigurno i Zaim Imamović, Himzo Polovina, Zekerijah Đezić, Meho Puzić, Nedžad Salković, veliki i mome srcu posebno drag čovjek, Muhamed Mujkanović sa kojim imam čast sarađivati i kojega doživljavam kao svoga djeda, zatim neponovljive Nada Mamula, Emina Zečaj, Zehra Deović, Beba Selimović, Silvana Armenulić, Hanka Paldum… od pripadnika srednje generacije tumača sevdalinke želim da spomenem nekoliko sa kojima imam čast aktivno sarađivati i družiti se, kao što su Hasiba Agić, Nusreta Kobić, Bahrija Hadžialić, Vesna Hadžić, Esad Kovačević, Džavid Pamuković, Nedžad Imamović, Andrija Števanić, Arif Alajbegović, Sejo Pitić, Edin Pandur, Arif Ahmetašević, drag autor izuzetnih pjesama Ivan Grubešić, zatim jedan od najboljih pjevača bh. današnjice, dragi Meho Fazlić i brojni drugi koji također, kao i ovi pobrojani, zaslužuju moje puno poštovanje. I u generaciji koja dolazi ima dosta obećavajućih: najbolji sevdalija među nama mladima – Zanin Berbić, Ibro Bublin, Azra Husarkić, Alma Subašić, Adnan Koljenović itd., svi oni su meni drage kolege i prijatelji i sretan sam što pripadam toj, mladoj generaciji muzičara.
Rukovodilac si Omladinskog ansambla Tešanj? Kako i kada je ansambl nastao?
Rukovodilac orkestra Omladinskog ansambla Tešanj, od samog osnivanja, dakle od 11.09.2011. godine. Eh, to je nešto najljepše što mi se desilo u životu. Krasan je osjećaj družiti se sa svojim vršnjacima, istovremeno i istomišljenicima i odličnim muzičarima i pjevačima. Uz moju malenkost, tu je i gospodin Nusret Salkanović, drag čovjek i nesporno dobar rukovodilac horske sekcije. Zasad se pokazalo da smo dobar tandem i sretan sam zbog toga. Ansambl je osnovan na inicijativu Ajdina Hodžića koji je i danas vrlo važna ličnost tog ansambla i jedan od najvećih boraca da takvo što opstane, a također, uz podršku svih naših članova koji u taj ansambl ulažu maksimalnu ljubav i emocije. Dosad su mi se sa tim divnim ljudima desile samo lijepe stvari, vjerujem da će tako ako Bog da ostati i u budućnosti. Ova divna ekipa je u mome srcu i mnogo ih volim!
Koliko članova broji ansambl i kolika je zainteresovanost mladih u vezi ansambla?
Od osnivanja ansambla pa do danas, kroz ansambl je prošlo 80-ak mladih ljudi. Danas aktivnih oko 50, što u horu što u orkestru i zainteresovanost itekako vlada. Ne mogu a da ne spomenem naše drage prijatelje, članove ansambla koji su svojim velikim radom i upornošću znatno napredovali i danas sigurno mogu biti predstavnici jedne lijepe generacije mladih pjevača: na prvom mjestu naša Halida Nuhanović, naš vjerni član koja je sada u Sarajevu na studijima elektrotehnike, zatim muzikalna Adelisa Krdžalić, sjajna Selma Plančić, vrijedna Selma Ahmetagić, naše male ljepotice Nejra Brka i Merisa Muminović, solista „u usponu“ Erna Ćostović, čudo od djeteta Nermin Handžić, još jedno čudo Nedžad Hasanbašić, snalažljivi Nedim Zilkić (ni nestanak struje na sceni u Visokom nije ga poremetio da pjesmu iznese do kraja), emotivni Advan Karahodžić, naša nova studentica Midjana Hasanbašić, prvak ilahije Esmir Kujundžić, naš osnivač Imad Jašić koji je i predložio da se uđe u ovu krasnu priču nazvanu OAT, naša Sadžida Hafizović koja nam mnogo znači i mnogi, mnogi drugi koji sigurno mogu postati dobri pjevači. Tu je i naša „zvijezda“, naša draga Zerina Zeničanin koja je sa nama od prvog dana ansambla, a koja već iza sebe ima fini, zasluženi publicitet. Broj članova ansambla raste i dalje, imamo dovoljno mjesta za sve koji su ambiciozni i koji žele da rade.
Publika je znatiželjna, znate i sami, imate li trenutno novih projekata, planova ili onih koji su u toku? Trenutno je mala pauza, a onda počinjemo pripremu svečanog koncerta „Dvije godine uspješnog djelovanja OAT“ koji će se održati u novembru, u Tešnju. Zamislili smo to kao veče za sve generacije, kao jedan fini „bosanski lonac“ u smislu repertoara, tako da ćemo to veče izvesti pokoju zabavnu, narodnu pjesmu, sevdalinku, ilahiju, a možda i neki fini pop-rock ili nešto slično, u svakom slučaju, nešto u čemu će ako Bog da svi uživati i u čemu ćemo, nadam se, zadovoljiti sve ukuse. Inače, bitno je napomenuti da mi već imamo dvije autorske kompozicije, ilahiju „Dolazim Ti“ i Himnu OAT na koju smo posebno ponosni, obje na tekst Nusreta Salkanovića, a moju muziku i aranžman. Poslije toga, veliki koncert „Veče sjećanja na Omera Pobrića 3“ u decembru mjesecu gdje će hor i orkestar Omladinskog ansambla Tešanj pratiti sve same legende sevdalinke i vodeće ličnosti u interpretaciji sevdalinke današnjice. O svemu tome više detalja, blagovremeno, a ovo je poziv i vama, našim dragim merak.ba prijateljima, da budete uz nas kao medijski pokrovitelji.
Merak.ba/Jelah.info
Povezane vijesti:
– Intervju Damira Galijaševića za BHT