Ovog interesantnog efendiju iz Jelaha spominjali smo i ranije na našim stranicama a evo moramo ponovo.
Našu pažnju privukao je u onim katastrofalnim poplavama 2014. godine dok je danima i noćima pomagao stanovništvu Doboja, Maglaja, Tešnja……
Nije ga interesovalo ime i prezime niti vjera i nacija. Mokar do kože probijao se kroz poplavu i nanose i od vrata do vrata uporno dostavljao pomoć.
Bilo je i onih sumnjičavih koji su često postavljali pitanje: “Šta li su motivi jednog mladog hodže pa se toliko zalaže, ima tu nešto neobično”, ali efendi se nije osvrtao, šutio je i radio.
Usput da spomenemo, naš saradnik je prije nekoliko godina imao lični susret sa hodžom. Javio se da pomogne operaciju jednog djeteta. U izvještaju je kazao:
“Pronašao sam efendiju na njivi, temperatura +40C, sav u znoju bere karnišone.
Pružio je svoj novčani prilog uz riječi: “ne spominji me a djetetu neka je svaki hajr u liječenju”, vratio se u one redove krastavaca i nastavio svoj posao”
Ispoštovali smo hodžu i nismo o tome pisali.
Motiv naše današnje priče jeste novi neobičan potez efendije Murisa u kojem obavještava zainteresovane da u njegovom džematu mogu kupiti pšenicu.
Hodžu nismo zvali ali smo se raspitali u njegovom komšiluku i saznali da je hodža kao odgovor na krizu i poskupljenja sa svojim džematlijama posijao 17 duluma pšenice i kao domaći zdrav proizvod nudi je narodu u otkup a sredstva će usmjeriti potrebama za projekte u svom džematu.
Kaligraf, pjesnik, hodža, ekonom, radnik, humanitarac…nema šta sve nije u ovom vrijednom insanu.
Nećemo pretjerati ako kažemo da bi efendi Muris Braćkan bez problema mogao voditi i državu.
Živ ti nama i zdrav bio puno godina.
(Sivić S.)