Nihad Mujaković je osoba kojoj je rođenjem dijagnosticirano stopostotno sljepilo. Odrastao s majkom i dvojicom braće. Majci je bilo posebno teško prihvatiti činjenicu da je njen sin slijepa osoba, ali on nije želio odustati. Još je u najranijem dobu života sebi rekao da je to nešto što on mora i želi pobijediti.
“Od malih sam nogu shvatio da moram i ja poduzeti nešto za sebe, naravno, uz savjetovanje Centra za socijalni rad. U Sarajevu je postojala škola za slijepu i slabovidnu djecu, u koju se kreće sa sedam godina, a koja je imala internatski smještaj i u njoj je bilo školovanje djece iz cijele Bosne i Hercegovine. Otišao sam 1983. pa sam do rata 1992. godine završio 1. razred srednje škole. Poslije ratnih dešavanja sam se ponovo vratio do 1997. godine i završio Smjer KV telefoniste“, rekao je Mujaković.
U osnovnoškolskim i srednjoškolskim danima, u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu je odlučio da će raditi na sebi, na svojoj motivaciji, ali i biti motivacija drugima.
“Jedanaest godina sam bio odvojen od porodice i nije me plašilo ništa. Čovjek za jedanaest godina uzreli, shvati da nema prepreke koju ne može savladati, uz pomoć, naravno, nekih ljudi koji su tu uvijek uz tebe”, kazao je Mujaković.
Prve radne korake Mujaković je načinio na Radiju Tešanj. Godine 1998. je, vrativši se u svoj rodni grad, pokrenuo emisiju koja je bila od koristi osobama koje se nose sa invaliditetom kao i on.
“Jedna od mojih prvih aktivnosti je bila pokretanje emisije za osobe sa invaliditetom. Gospođa Emina Ajanović, tadašnja direktorica Radija Tešanj, je prepoznala da ja, kao osoba sa invaliditetom, mogu raditi neke poslove što se tiče radija. Prva emisija je bila Braj u kojoj smo obrađivali sve teme za osobe sa invaliditetom, a ne samo za slijepa lica. Bile su tu emisije sportskog karaktera, ali i kulturno-zabavni program. Moram kazati da je u to vrijeme TOŠK, tešanjski nogometni klub, bio u Premijer ligi, tako da smo svakodnevno uživo imali program gdje smo moj kolega Senad Durkalić i ja zajednički radili“, naglasio je Mujaković.
Nihad je danas uposlenik u Općini Tešanj. Potcrtao je kako podrška od kolega nije izostala. Također, on je i predsjednik Sindikalne organizacije Općine Tešanj. Izabralo ga je 90-ak kolega, uposlenika Općine Tešanj, da bude njihov predstavnik.
“Kad me je moj kolega Nedžad Unkić predložio da budem predsjednik Sindikata, vjerujte da nakon što sam već proveo deset godina u radnoj organizaciji, barem koliko ja znam i koliko su mi moji prijatelji rekli, nijednog negativnog komentara nisam dobio: ‘Eh, što će slijepa osoba biti naš predvodnik, zašto mi to ne bismo preuzeli’, i sve je to zbog raznoraznih pokušaja razbijanja predrasuda. Imam kolektiv koji stoji iza mene kada je u pitanju moj rad u Općini Tešanj, ali i kada je u pitanju čelo Sindikata“.
Nihad Mujaković je društveno aktivan. Želi biti od pomoći svima, a posebno onima koji se nose s istim teretom kao i on. Obnaša i funkciju predsjednika Udruženja slijepih građana Tešanj.
“Jedan od zadataka Centra za socijalni rad, ali jedan i od mojih zadataka kroz Udruženje slijepih građana Tešanj, koje čini općine Tešanj, Doboj-Jug, Usora i Maglaj, jest i otkrivanje ranog sljepila kod djece uz pomoć roditelja, lokalne organizacije i uz pomoć Udruženja, tako da tu djecu šaljemo na školovanje u Sarajevo. Nakon toga, naš zadatak je da im pomažemo pri zapošljavanju“, rekao je Mujaković.
Udruženje slijepih građana Tešanj, na čelu s predsjednikom Mujakovićem, već 16. godinu zaredom organizira Međunarodni turnir u goalballu, sportu za slijepe osobe, na koji dolaze takmičari iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Bugarske, Crne Gore, Turske, Rumunije itd.
Izvor: Anadolija
“Goalball je igra za slijepa lica koja se igra sa zvučnom loptom na širini gola od 9 metara. Ekipu na terenu čine tri osobe i svako je zadužen za prostor od 3 metra oko sebe. Prilikom izbačaja lopte, ona mora ići po zemlji da bi je protivnički igrač čuo. Jedini smo u Bosni i Hercegovini, uz pomoć Općine Tešanj koja nas svake godine uvrsti u okviru manifestacije Tešanjsko proljeće, koji imamo jednu dugogodišnju tradiciju“, naglasio je Mujaković, dodavši kako se pripremaju za uzvratnu posjetu kolegama iz Niša koji 28. juna organiziraju svoj turnir u goalballu, ali i potcrtavši kako je važna aktivnost, sport, ali i neodustajanje.
Danas Nihad Mujaković, pored svakodnevnog posla u Općini Tešanj te u Udruženju slijepih građana Tešanj, ima vlastiti radio pod nazivom Radio NIM. Pokrenut je u saradnji s njegovim kolegom Miralemom Mulabdićem 2013. godine. Radio je, kako kaže, njegova velika ljubav.
“Želio sam u životu imati nešto svoje. Naravno, nije bitan ni profit, niti novac, to je jednostavno ono što čovjeka ispunjava. Nekoga knjiga, nekoga šah, a mene radio“, rekao je Mujaković.
“Sve se može kad se hoće. Prva stvar je da čovjek u svojoj glavi postavi neke stvari na svoje mjesto, da shvatiš ko si, šta si i kolike su tvoje mogućnosti, šta ti to sve možeš, da se pomiriš s onim što ne možeš jer mnogo ti je lakše doći do onoga što možeš, a sigurno možeš, bilo da si sam ili uz pomoć onih koji vide”, rekao je Mujaković, naglasivši da bez porodice, supruge, sina i kćerke, ne bi mogao ništa. Porodica stoji kao temelj, osnova i vodilja za sve u njegovom životu.
Izvor N1 televizija