27.3 C
Tešanj
Ponedjeljak, 15 Aprila, 2024

Ovo je njen dom već 13 godina: Turkinja zbog ljubavi došla u Novi Šeher

Ramazan u porodici Şehnaz Şentürk Đuhera

„Jesam rođena Turkinja, ali volim Bosnu kao svoju domovinu. Desi mi se da, u nekom trenutku, sa svojom mamom počnem pričati bosanski jezik. Ipak, ovdje živim 13 godina“. Riječi su ovo Şehnaz Şentürk Đuhera, koja je udajom za Mirzu Đuhera postala novošeherska snaha. U dugom i prisnom razgovoru, bolje smo upoznali ovu veselu i optimističnu ženu, kojoj, kako je sama priznala, dan počinje pjesmom.

Ljubav je pobijedila sve!

Şehnaz je rođena, odrasla i školovala se u Bursi. Sa puno ljubavi priča o rodnom gradu, njegovim ljepotama, historijskim spomenicima, tradiciji. Školovala se sa biznis menadžera, radila u struci za veliku farmaceutsku kompaniju ‘Mustafa Nevzat’, sarađivala sa zdravstvenim ustanovama. “Znala sam da mi za napredovanje u poslu treba znanje engleskog jezika, tražeći načine za konverzaciju i zahvaljujući savremenim tehnologijama upoznala sam Mirzu, budućeg supruga. Šest mjeseci svakodnevno smo pričali, od početka bili iskreni jedno prema drugom, a onda smo odlučili da je vrijeme da se prvi put vidimo uživo. Mama Şermin sve je znala i uvijek mi je bila podrška, ali otac Selahatin o tome tada nije dao ni govoriti. Najmlađa sam u porodici, imam dva starija brata Serhana i Serkana, pa možda i zato“, priča nam Şehnaz kroz smijeh i nastavlja. „Odlučili smo da se vidimo u Sarajevu, sjećam se bio je kraj godine i Bajram. Zbog lošeg vremena sletjeli smo u Banja Luci, a Mirza je sa svojom najboljim prijateljem i njegovom suprugom krenuo prema meni. Putovala sam autobusom iz Banja Luke i prvi put smo se sreli u Zenici“.

Susret je bio kao da se znaju godinama, Mirza je bio izuzetno brižan i pažljiv, odmah ju je upoznao sa roditeljima r.Muharemom i Senadom, koji su je od prvog dana izuzetno lijepo prihvatili, a Şehnaz je u Novom Šeheru provela Bajram. U naredne dvije godine vidjeli su se šest puta, Mirza je dolazio u Bursu, a posljednji put doveo je i roditelje da se upoznaju da Şehnazinom porodicom. „U martu 2009.godine rekla sam Mirzi sada ili nikada i odlučili smo da se vjenčamo u Bursi. Dala sam otkaz u firmi gdje sam radila, a nakon vjenčanja došli smo živjeti u Maglaj. Kada je Mirzin otac Muharem preselio, odlučili smo se za život u Novom Šeheru gdje ima i firmu ‘Korneti Šeherconi’. Sretna sam jer smo ostvarili poslovne kontakte sa velikom turskom firmom Ülker, da puno radimo za evropsko tržište. A i moj otac jako je zavolio Mirzu, kao da mu je vlastiti sin, jer ga je imao priliku bolje upoznati nakon vjenčanja. Roditelji me posjećuju u Novom Šeheru, a i mi smo u Bursi barem jednom godišnje“. Potvrda velike ljubavi Şehnaz i Mirze su dva sina – Ersan-Ata i Kan.

Vrata širom otvorena u vrijeme iftara

Velike su sličnosti u običajima izmedju Turske i Bosne, dijelimo istu radost zbog ramazana i Bajrama, priča nam Şehnaz i prisjeća se ramazana u Bursi, kada je postila zajedno sa roditeljima, uživala u zajedničkim iftarima i sehurima, kojima se ona sama najviše radovala. „Sjećam se da su vrata stanova uvijek bila širom otvorena u vrijeme iftara, sasvim je bilo normalno da komšije idu komšijama, da zajednički iftare ili da samo donesu nešto od pripremljene hrane, da probate. U Turskoj je običaj da se za iftar pripremi svega, ali pomalo: čorbe, salate, japrak sarma, puno povrća pripremljeno na različite načine, kofte, pite se prave od kupovnih jufki, a Bosanke su neprevaziđene u razvijanju. Trudim se da i sama budem što vještija. U Turskoj se iftari puno organizuju na otvorenom prostoru ili pod šatorima, dijeli se šerbe i sve je otvoreno do sehura. Ljudi se puno druže, zajedno su. Sjećam se da je uoči Bajrama, stara čaršija u Bursi dugo radila, nekada do iza ponoći, jer svi kupuju nešto novo za obući svojoj djeci, a moja braća i ja smo tu novu odjeću čuvali ispod jastuka. Sada se trudim da radost ramazana osjete i moji sinovi, Ersan-Ata i Kan. Stariji sin posti ramazan i klanja, obojica idu u mekteb. Moja je odgovornost lijepo vaspitati djecu, pokazati im put, a oni će ga, nadam se, pratiti. Učim ih da budu solidarni, empatični, pa pomažu ljudima. Razlog mog postojanja je i da budem nekome korisna. Bog je meni dao, zašto da to ne podijelima s drugima. Ali u tišini“, naglašava Şehnaz. Interesovalo nas je i koja se jela nađu na iftarskoj sofri? „Obavezno tursko-bosanski specijalteti, a od turskih jela pripremam pljeskavice od tikve, kadun butiće, kofte, medžimek (leća), salatu sa bulgurom“, otkrila nam je naša sagovornica.

Čaj ili kahva?

„Bosanska i turska kuhinja su jako slične, ja volim da pripremam supe, salate, jela od povrća, a Mirza da ispeče meso koje ja nekada nisam jela, više sam voljela ribu. Potrajalo je to pet godina, a sada i ja jedem meso“, dodala je uz smijeh Şehnaz. Na pitanje čaj ili kahva, odgovorila je da zavisi od situacije jer čaj traži društvo, a kahva samoću.

Fasciniraju je ljepote Bosne

„Kada gledam Bosnu ja samo vidim njene ljepote, tako je i kada gledam čovjeka, tražim u njemu samo dobro. Takav mi je karakter. Ja sam svojim životom, hvala Bogu, jako zadovoljna, lijepo živimo, u duši sam zadovoljna. Volim šetnje po okolini Novog Šehera i često Bogom dane ljepote zabilježim na fotografijama. Ono što u Bosni ima u Turskoj nema, i obratno. U posljednje vrijeme mi smetaju gužve u Bursi, jer ovdje imam svoj mir. Sve mi je blizu, u Novom Šeheru mi je prodavnica na pet minuta, redovno dolazim u Maglaj na pijacu, kada gledam kroz prozor vidim prirodu, a u Bursi gledam susjednu zgradu. Imam divnu djecu, dobrog i pažljivog supruga, vodim ispunjen život. Sretna sam. Imam dobre prijateljice sa kojima se družim uz zajedničke kafe, Bosanke i Turkinje koje žive u Maglaju. U Novom Šeheru su me svi odlično primili i nikada nisam osjetila da me gledaju drugačije jer sam Turkinja. Beskrajno im hvala na tome. I ti stalni kontakti sa ljudima pomogli su mi da savladam bosanski jezik, a u prvim mjesecima najviše mi je pomogao Salih Topovčić”. Porodicu u Bursi Şehnaz posjeti barem jednom godišnje, dođu joj braća sa porodicama, a maju se i dolasku roditelja u Novi Šeher posebno raduje. I tada će biti u prilici da im pokaže samo neke od ljepota zemlje koja je postala njena nova domovina. „Ljudi u Bosni nisu svjesni šta imaju na ovom dunjaluku“, kazala nam je Şehnaz na kraju razgovora.

Izvor: maglaj.net

 

Povezane vijesti

Najnovije vijesti