Iz Federalnog ministarstva zdravstva navode da su kantoni obavezni obezbijediti zdravstvenu zaštitu licima koja nisu njihovi osiguranici i nemaju stalnu adresu boravka u tim kantonima. Međutim, zakonom je tačno defnirano na koje se to lica odnosi:
“Osiguranim licima koja privremeno borave na području kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja na kojem koriste zdravstvenu zaštitu radi školovanja, studiranja, stručnog osposobljavanja. Osiguranim licima kojima treba pružiti hitnu medicinsku pomoć. Osigurana lica koja u skladu s općim aktom kantonalnog zavoda čiji su osiguranici, upućena radi korištenja zdravstvene zaštite.”
Kako sagovornica FTV-a ne spada ni u jednu od navedenih kategorija, troškove zdravstvene usluge sama snosi. Istina, ostvaruje pravo na refundaciju troškova, ali samo ako iznose do 300 KM, ili ukoliko je u pitanju hitna medicinska intervencija.
Sagovornici FTV-a smatraju da je krajnje vrijeme za izmjenu zakona.
“Nerazumljivo mi je zašto je to tako budući da je u pitanju FBiH, pa se nameće logičnim da svi imamo jednak pristup zdravstvenom osiguranju i sistemu”, kaže Maja.
“Postojale su mnoge inicijative na poboljšanju zakonskih regulativa, ali zasad, isključivo, ovo su zakonski propisi”, ističe Haris Dučić, portparol Zavoda zdravstvenog osiguranja KS-a.
Inicijative nadležnih, da se zakon mijenja, zasad nema. Ni u naznakama. Zbog toga najviše trpe pacijenti u Federacaiji BiH. Zanimljivo, u drugom djelu države situacija je potpuno drugačija. Zdravstveni osiguranik, pacijent – svoje puno pravo na zdravstvenu uslugu ostvaruje u bilo kojem gradu RS-a, bez obzira na mjesto prebivališta.
