Znajući koliko radimo na polju bezbjednosti u saobraćaju, sve se nekako pretvara u zbrajanje žrtava, pa ovi podaci ne predstavljaju nikakvo iznenađenje, rekao je tehnički direktor Instituta za saobraćaj i komunikacije iz Sarajeva Adnan Tatarević.
Podsjeća da strategija bezbjednosti u saobraćaju, kao ni potrebni akcioni planovi nikada nisu usvojeni, te se sve svodi na parcijalne mjere i aktivnosti.
– Svede se na to da nam je policija i represija, i prevencija, što ona po svojoj ulozi u društvu nije. Policija treba da se bavi represijom, a svi drugi zajedno preventivom. Jako su to crne brojke za ovoliko nas koliko nas ima u BiH. April je mjesec kada motociklisti, nažalost, vjerovatno nakon tih nekoliko mjeseci pauze, izlaze na ovaj hladan asfalt, isprobavaju svoje dvotočkaše i svake godine imamo po par smrtno stradalih – kaže Tatarević za Avaz.
Neiskustvo, prekomjerna brzina, alkohol i narkotici najčešći su uzroci tragedijama u saobraćaju, kaže naš sagovornik, te dodaje da dugi niz godina na cestama gine 220 do 260 osoba.
– Gledamo to kao brojku, ali to je nekome bliska osoba, nečiji član porodice, osoba s imenom i prezimenom. Zato imamo 250 uništenih porodica svake godine – ističe Tatarević.
Krivim smatra sve, od vrha do dna i nije uvjeren da će se nešto, u ovakvom sistemu, promijeniti. Upozorava da prevencija mora doći u prvi plan i da svaka institucija ima svoju odgovornost.
– To su aktivnosti od vrtića pa do srednjih škola. Od najranije dobi djeteta potrebno je ukazivati na opasnosti, jer vidimo djecu na prednjim sjedištima, bez autosjedalica. U osnovnoj školi moramo ukazivati na opasnosti na putu do škole, a kad dođu u adolescentsku dob da im se ukaže na opasnosti od alkohola i narkotika, koliko je to porazno i koliko znači ta jedna sekunda u saobraćaju. S druge strane, putevi su manji uzročnik nezgoda, ali i tu ima jako puno posla. Izgradnja je spora. Uvijek spominjem put Sarajevo – Zenica, koja je bila cesta smrti. Mislim da je u posljednjih desetak godina na autoputu stradalo nekoliko osoba, a nekad je desetak stradalo sedmično. Magistralna mreža nam je žila kucavica, ali smo jako često imali slijetanja u korita rijeka, gdje nije bilo zaštitne ograde. To je nedopustivo – kaže Tatarević, prenosi BUKA.
