21.4 C
Tešanj
Srijeda, 24 Jula, 2024

Priča seoske straže iz 1992.godine na podučju ZDK

Piše: Haris Sejdić

Početkom 1992. godine učestaše seoske straže, isprva sporadično i samo na nekim lokalitetima a već krajem marta i aprila počeše stalne straže. Svako selo je imalo svoje straže i svoj punkt. Stražari nosaju razno oružje, najviše je lovačkih puški sačmarica i karabina, poneki pištolj, nešto ručno pravljenih pušaka i bombi. Nađe se po koja i prava Automatska puška proizvodnje zastava Kragujevac i po neki kalašnjikov.

Cijena puške zastavine je 2000 njemačkih maraka, kalašnjikovi su nešto malo jeftiniji. Neki seljani prodaju kravu da kupe pušku. Krajem 1991. godine redovna je pojava da su naši bježali iz JNA, te jeseni 1991. mnogi momci su dolazili sa raznih ratišta iz Hrvatske i krili se po selima. Oni su se smatrali najsposobnijim od svih drugih.

Po dani se malo stražari, ali zato naveče sva su sela budna. U to vrijeme se počeše pojavljivati i razni signali. To je kao bilo da sad neki daju signale nekome koji bi trebao da nas napadne. Takvi su odmah prozivani izdajnicima. Bilo je raznih situacija, najmanje je bilo to da je neko nekome tamo davao signale, ali vakat takav niko nikome ne vjeruje.

Pred Čitaonicom u Mekišu su zajedno i Muslimani i Srbi daju straže. Već u martu i aprilu 1992. počeše se u daljini čuti grmljavine topova. I počeše dolaziti i prve izbjeglice iz Johovca i Kotorskog. Bili su nekoliko dana pa se vratiše. Grmljavine topova ne pristaju. Nekako zvuči kao neka grmljavina i daljini. Kažu to je dole na Posavini, neće to kod nas. Stidljivo neki već nose oznake PL BiH sa ljiljanima, a onda i TO BiH sa ljiljanima. Naši pričaju o HOS-u kao to su neki najzafrkaniji vojnici. Lokalni Srbi u Mekišu, Kulici, gore na Kiseljaku i na Mačkovicama se najviše boje tih ‘OSOVACA”. Svi smo načelno za Bosnu. Preleti JNA helikoptera su česti. Narod se i boji i ne boji.

Sve do kraja aprila se u Doboj ide normalno. Pocetkom maja nagrnu val izbjeglica iz Doboja. Spominju neke Crvene beretke i nekog Jorgu kao oni su ti koji su najgori i oni se sve pitaju. Domaći se ništa ne pitaju i naši su morali bježati. Svašta se priča, pljačke na sve strane. JNA i razni dobrovoljci su isto uključeni. U Teslić se još može ići.

U Doboj se više ne može, ali ne može se ni u u Zenicu. Preko Karuša dole putem M17 auta ne idu jer pucaju preko rijeke Bosne. Makadamskim putem prema Zenici se ne može zbog sela Brezove Dane, u Maglaj se ne može zbog srpskog sela Ošve. Ostali smo u okruženju. Tokom mjeseca maja te 1992. godine naši u nekoliko dana idu na pregovore u Brezove Dane, ali bezuspješno. Škole i sportske dvorane su pune izbjeglica iz Doboja. Izbjeglice bi sad da istjeruju lokalne Srbe iz kuća, ali tome se oštro suprostavlja predsjednik opstine doktor Članjak. Neki hodaju u plavim radnim uniformama kažu to je vojna policija. To su prve uniformisane jedinice pored bivše milicije a sada policije. U Alibegovima, Ularicama, Sivši se formirao HVO i spominju da je došao neki Dražen.

Niko ne zna ko je on i šta je osim da je zafrkan i glavni za HVO i da je došao po zadatku iz Hrvatske.

HVO su svi uniformisani, imaju one lijepe uniforme došlo im iz Hrvatske. Mnogi naši Muslimani su u HVO ušli zbog dobre opreme, uniformi i oružja.

Porodica Jašića je u nekoj posebnoj manevarskoj jedinici, a govore da je i Ahmed Brka formirao neke svoje momke. Na drugoj strani opštine Hare Ahmić je okupio Miljanovčane i Pousorski kraj. Mekiško-Doproljski četu – odred vode Mesud zvani Tito Hotić, Huso Katica, Muharem Sejdić i Sulejman Brka.

Govore da je gore u Raduši zarobljen sin od Osmana Mujčića i još neko sa njim, išli gore nešto prema Husaru da dvogledom osmatraju i zarobili ih četnici.

Priprema se akcija za spajanje prema Zenici.

U toj akciji gine Sulejman Brka, a teško je ranjen Muharem Sejdić. Na čišćenju terena, petak 05. juna. Početak je juna. Nema više straža, sad se ide na linije. Padaju i prve žrtve. Formiraju se linije i na potezu Kalošević-Putešić-Mrkotić-Planje.

Rat je počeo. Voze se vec vozila bez tablica, sa farovima polijepljenih selotejpom. Na nekim vozilima je ručno napisano TO BiH i vozila su ofarbana u neku šarenu boju.

Ubrzo stižu u junu i izbjeglice iz Teslića. Spominje se neki Suljo iz Hrankovića. Došlo je još izbjeglica. Spojeni smo sa Zenicom. Dolaze prvi tenkovi, naši se prepali misle JNA. Ne, to su naši tenkovi zarobljeni u kasarni u Zenici.

 

Povezane vijesti

Najnovije vijesti