Proljetna sjetva na području Tuzlanskog kantona potvrdila je trend smanjenja zasijanih površina, iako je evidentno da vlasti više izdvajaju za poticaje. Primarna poljoprivredna proizvodnja u najvećem dijelu služi za prehranu stoke i njeno smanjenje direktno je povezano s padom proizvodnje mlijeka, ali sve manje se siju i povrtlarske kulture, što može dovesti i do rasta cijena hrane.
Manje od plana
– Planom proljetne sjetve bilo je predviđeno da se zasije 44.184 hektara, a realizirano je 94,8 posto plana, odnosno zasijano je 41.885 hektara. U strukturi sjetve najveću površinu zauzima kukuruz i to 28.820 hektara ili 68,83 posto. Kada su su u pitanju povrtlarske kulture, najveću površinu zauzima krompir i to 5.636 hektara, što je više od 61 posto ako posmatramo samo povrtlarske kulture – kaže Samid Šarac, pomoćnik ministra poljoprivrede TK.
On pojašnjava da primarni poljoprivredni proizvođači najviše siju kukuruz jer ga koriste kao kabastu hranu za ishranu stoke na svojim farmama te ova sjetva praktično i nije za tržište nego za vlastite potrebe.
– Ako analiziramo od 2021. godine do ove, imamo kontinuiran pad proizvodnje, a imamo i smanjenje stočnog fonda. Poljoprivredni proizvođači u proljetnom dijelu proizvode za svoje farme, a ukoliko se smanjuje broj stoke, logično je i da se manje površina zasije. U TK je u periodu od 2022. do 2023. godine zabilježeno smanjenje proizvodnje mlijeka od 400 hiljada litara. Ono što moramo posebno analizirati je značajno smanjenje površina zasijanih krastavcem kornišonom. Ta kultura je u posljednjih 10-15 godina bila brend Tuzlanskog kantona, idealna je jer zahtijeva male površine, a uz primjenu agrotehnike daje dobre rezultate, ali zahtijeva više radne snage. Upravo nedostatak radne snage mogao bi biti glavni razlog smanjene sjetve – navodi Šarac.
Eldin Glibanović je predsjednik Udruženje proizvođača mlijeka TK i veliki poljoprivredni prozvođač s desecima hektara zasijenih kukuruzom i travama za ishranu stoke.
Gašenje farmi
– Inputi za sjetvu u posljednjih nekoliko godina bili su sve skuplji. Ove godine neki su inputi čak jeftiniji, a neki skuplji, a problem nam je visoka cijena goriva. Treći faktor je radna snaga. Prosječna starost poljoprivrednog proizvođača u FBiH je 60 godina, novih poljoprivrednika nema i to je sve veći problem. Sve to je dovelo do smanjenja zasijanih površina. Neke farme se gase, a samim tim ukidaju proizvodnju za prehranu stoke – priča nam Glibanović.
Ona kaže da stoji činjenica da se više izdvaja za poticaje, ali otežavajuće okolnosti praktično poništavaju ta povećanja.
Posmatrajući po gradovima i općinama stepen realizacije proljetne sjetve je različit i kreće se od 87,03 posto na području Gradačca do 106,73 posto na području Čelića. Na području Banovića, Čelića i Srebrenika realizacija plana proljetne sjetve je više od 100 posto, u Gračanici plan je realizovan 100 posto, dok je u ostalim općinama i gradovima realizacija plana proljetne sjetve nešto niža.
– Kada uporedimo sjetvene površine 2023. i ove godine, zasijan je 2.791 hektar manje ili 6,25 posto. U vrijeme sjetve vladali su povoljni klimatski uvjeti, a razlog nepotpune realizacije sjetve leži u cijenama repromaterijala i smanjenju raspoložive radne snage. Nama kao ministarstvu slijedi značajno izdvajanje sredstava za program novčanih podrški primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i nadamo se da ćemo u jesenjoj sjetvi imati više zasijanih površina nego prošle godine – rekao je Šarac.
Visina novčanih izdvajanja, ističe Šarac, za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, kako s nivoa kantona, tako i s nivoa Federacije Bosne i Hercegovine, iz godine u godinu značajno raste.
– Imamo evidentno smanjenje proizvodnje, uprkos većim ulaganjima i to je alarm za analizu. Situaciju dodatno kompliciraju klimatske promjene, koje su evidentne u cijelom regionu. Na primjer, grad nanosi ogromne štete. Smanjenje proizvodnje ima mnogo faktora i sigurno je izazov za struku i nauku. Ukoliko ne budemo intervenirali i ako na tržištu bude smanjena ponuda u odnosu na potražnju, realno je da poraste cijena poljoprivrednih proizvoda – zaključio je Šarac.
Čekanje na poticaje
Glibanović kaže da ima farmera koji, poput njega, povećavaju proizvodnju mlijeka, a samim tim i više siju, ali da oni su u manjini.
– Ja sam za pet hektara povećao površinu zasijanu kukuruzom. Međutim, imamo u TK farme koje su znatno smanjile broj grla i smanjile zasijane površine. Ljudi su se zasitili da po osam-devet mjeseci čekaju na poticaje, zasitili su se zaduživanja kod poljoprivrednih apoteka i mikrokreditnih organizacija i toga da poticaje daju za kamate. Zamislite radnika koji devet mjeseci čeka naknadu za ono što je uradio, kakav je njegov motiv za rad. Zbog toga ljudi odustaju, a ostaju samo oni koji ovo rade iz ljubavi. Moja porodica se proizvodnjom mlijeka bavi 40 godina, a dovoljna je jedna loša godina da sve uništi – zaključio je Glibanović, piše Faktor.