Dok se 1. maj danas često obilježava uz roštilj i druženje u prirodi, malo ko se prisjeti zašto je ovaj datum uopće važan.
Sve je počelo 1886. godine u Chicago, gdje je više od 40.000 radnika izašlo na ulice tražeći osnovna prava – prije svega osmosatno radno vrijeme. Umjesto dijaloga, uslijedila je brutalna reakcija policije, u kojoj su radnici ubijeni i ranjeni, a njihovi vođe kasnije osuđeni.
Upravo zbog tih događaja, Druga internacionala je 1889. godine proglasila 1. maj međunarodnim danom radničke solidarnosti.
Na ovim prostorima, radnici su početkom 20. stoljeća vodili slične borbe – i izborili kraće radno vrijeme i bolje uslove rada.
Danas, iako živimo u drugačijem vremenu, borba za dostojanstven život radnika nije završena. Zato je 1. maj mnogo više od slobodnog dana – to je podsjetnik na prava koja su izborena, ali i ona za koja se još uvijek treba boriti.