Saobraćanje putničkih vozova kroz Tuzlu palo je u zaborav jer ovakva vrsta prijevoza putnika u cijelom kantonu nije zastupljena već tri i po godine. Kao svjedočanstvo nekada lijepog vremena ostale su zapuštene pruge i oronula željeznička stanica.
Saobraćanje putničkih vozova tuzlanskom regijom sa sobom je nosilo tradiciju dugu 133 godine, ali je ona prekinuta 15. decembra 2019. kada je šinama od Tuzle do Doboja prošao posljednji voz.
Od tada do danas, nadležni su u brojnim navratima obećavali ponovno uspostavljanje linija, modernizaciju željezničkih pruga i nabavku savremenih vozova, ali slika je i dalje sasvim suprotna. Šine su okovane korozijom i korovom, a željeznička stanica u Tuzli izložena je zubu vremena koji je u potpunosti izjeda.
Među rijetkima koji se danas prisjećaju i ukazuju na važnost željezničkog saobraćaja su članovi Udruženja “Prijatelji željeznice”, a najglasniji od njih je Semir Hadžimusić.
Tuzla na krivom kolosijeku
Kako kaže u razgovoru za Klix.ba, apsurdna je činjenica da se u 21. stoljeću, umjesto o modernizaciji postojećih pruga i uvođenju savremenih brzih vozova, u najmnogoljudnijem kantonu Federacije BiH, uopće razgovara na temu ponovne uspostave putničkog željezničkog saobraćaja.
“Ipak, naša surova realnost je da više od tri i po godine vozova nema. Tuzla je na slijepom kolosijeku, ako je od kraja devedesetih godina uopće i bila na pravom. Prijatelji željeznice su prije ukidanja putničkih vozova apelovali na prilagođavanju reda vožnje potrebama stanovništva, za uvođenje novih linija, no niko nije mogao naslutiti ovaj crni scenarij, potpuni krah putničkog saobraćaja u Tuzli”, kaže nam Hadžimusić.
Od 2019. godine do danas “Prijatelji željeznice” su kod svih nivoa vlasti i obje entitetske željeznice inicirali ponovnu uspostavu putničkog saobraćaja, ali kako Hadžimusić navodi, konstantno dobijaju izgovore o nenadležnosti te nedostatku finansijskih sredstava i to u periodu kada su budžetska sredstva na zavidnom nivou.
“Evropska unija često proglašava godine željeznickog saobraćaja, ulaže značajna sredstva u željeznice, cijeli region ulaže, grade se nove brze pruge, obnavljaju stare, a u Bosni i Hercegovini vrijeme je stalo i to posebno u Tuzlanskom kantonu koji je izvan svih saobraćajnih tokova”, nadovezuje se Hadžimusić.
Želja za ponovnom vožnjom u vozovima
Izgradnja željeznice je odigrala ključnu historijsku ulogu u pogledu industrijalizacije, nastanka, razvoja i urbanizacije naselja i gradova širom Bosne i Hercegovine.
“U Tuzlanskom kantonu to su recimo Banovići, Lukavac, Tuzla, Srebrenik i slično. Od 1886. godine tuzlanskim industrijskim bazenom prolaze teretni, ali i putnički vozovi koji su povezivali ljude u ključnim historijskim trenucima pa i ratnim okolnostima. Danas, kad i dalje teretni vozovi u TK ostvaruju veliku dobit privredi i željeznici, na potrebe građana niko ne misli”, smatra naš sagovornik.
On ističe da je interes za ponovnu uspostavu željezničkog putničkog saobraćaja veliki u kontekstu svakodnevnih potreba građana, a poseban potencijal putničke željeznice je razvoj turizma, veza panonskih jezera, planine Konjuh te jezera Modrac sa Sarajevom pa i dalje ka južnoj pruzi i Jadranu.
“Željeznica je u cijelom svijetu prepoznata kao sigurniji, brži, efikasniji, ekološki prihvatljiviji i turistički potentniji vid saobraćaja pa red je da bude i u Bosni i Hercegovini”, zaključuje Hadžimusić.
O tuzlanskoj regiji u kontekstu razvoja željezničkog saobraćaja govoreno je i tokom nedavnog sastanka ministra komunikacija i transporta BiH Edina Forte i ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Gorana Vesića.
Ovakav segment saobraćaja dotaknut je kroz priču o izgradnji autoceste Tuzla – Brčko – Orašje, kroz koju bi se radilo i na unapređenju luke u Brčkom te željezničkom koridoru koji će pratiti ove ceste, piše Klix.