Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, radnici u Evropi rade sve manje sati sedmično, s prosječnim stvarnim sedmičnim radnim vremenom koje se kretalo od 32,1 sat u Nizozemskoj do 39,8 sati u Grčkoj, kada se uzmu u obzir i puno i nepuno radno vrijeme. U širem evropskom kontekstu, najduže se radi u Turskoj, s prosjekom od 43,1 sat sedmično, dok se u Bosni i Hercegovini radi u prosjeku 41,1 sat sedmično – što je znatno iznad prosjeka Evropske unije od 36 sati.
Pad radnih sati u EU: Trend koji traje desetljeće
Podaci pokazuju da prosječna sedmična radna satnica u EU opada već deset godina – u prosjeku za jedan sat sedmično u odnosu na 2014. godinu. Trend je još izraženiji u gotovo polovini od 34 analizirane zemlje, gdje je pad bio veći od jednog sata. Ovaj fenomen se pripisuje rastu zapošljavanja na nepuno radno vrijeme, većem učešću žena na tržištu rada, te prelasku na uslužne djelatnosti.
Južna i Istočna Evropa: Najduže radno vrijeme
U zemljama jugoistočne Evrope radna sedmica je znatno duža. Osim Turske i BiH, visoki prosjeci zabilježeni su i u:
- Srbija – 41,3 sata
- Grčka – 39,8 sati
- Bugarska – 39 sati
- Sjeverna Makedonija – 39 sati
- Hrvatska – 37,8 sati
Zajedničke karakteristike ovih zemalja uključuju niže prosječne plaće, veći udio neformalne zaposlenosti i manji broj poslova sa skraćenim radnim vremenom.
Zapadna i Sjeverna Evropa: Fleksibilniji modeli rada
Nasuprot tome, najkraća radna sedmica zabilježena je u:
- Nizozemskoj – 32,1 sat
- Norveškoj – 33,7 sati
- Austriji i Danskoj – po 33,9 sati
Ove zemlje karakteriše visoka produktivnost, snažna zaštita radnika i široka upotreba fleksibilnih radnih aranžmana.
Promjene u posljednjoj deceniji: Srbija izuzetak
Iako je u većini zemalja radno vrijeme opadalo, četiri države zabilježile su rast:
- Srbija – +1,7 sati (najveći porast)
- Litvanija i Kipar – +12 minuta
- Malta – +6 minuta
U nekim zemljama, kao što su Francuska i Italija, promjene su bile minimalne, dok su Turska (-3,8 sati), Island (-3,5) i Belgija (-2,5) među onima s najvećim padom.
Uzroci: Nova struktura tržišta rada
Istraživanje Evropske komisije (1992–2022) ističe da pad radnih sati najviše potiče iz porasta nestandardnih oblika zaposlenja, prije svega rada na nepuno radno vrijeme. Takođe, zapaženo je:
- sve više žena u radnoj snazi
- porast samozaposlenih koji rade manje sati
- stalna razina angažmana kod zaposlenih s punim radnim vremenom
Uprkos opadanju satnice, samozaposleni i dalje rade najviše, iako je i kod njih prisutan trend skraćivanja radnog vremena.
