Piše: Hajrudin REDžOVIĆ, prema intervjuu iz Večernjeg lista (Željko Andrijanić)
Kada sam čitao originalni intervju koji je za Večernji list vodio kolega Željko Andrijanić sa Senadom Brkom, prva misao mi je bila — e ovo je razgovor koji vrijedi prenijeti i ispričati u dahu, bez montaže, bez uljepšavanja.
Andrijanić je u uvodu napisao da će mu ovo vjerovatno ostati jedan od najboljih intervjua koje je ikada radio. I nije pretjerao.
Brka — svježi dobitnik Večernjakovog pečata za gospodarstvenika godine — pred kamerama i posebno iza njih pokazao je zašto zaslužuje poštovanje i priznanja, i to u društvu privrednih giganata.
Ono što tekst ne skriva jeste da smo ovdje suočeni s čovjekom koji se prema radnicima, kolegama, partnerima — i ljudima svih nacionalnosti — ponaša onako kako bismo to svi voljeli vidjeti u ovoj zemlji. Čovjek koji, piše Andrijanić u Večernjem listu, “svjesno i tvrdoglavo tjera politiku iz svoje butige”, ali kad bi više takvih poput njega sjelo i za političke stolove, možda bismo i mi konačno riješili ključne blokade koje nas drže prikovane za prošlost.
Ostatak priče — priča je koju ćete, nadam se, pročitati u cugu. I bolje razumjeti zašto su ovakvi ljudi najvažniji “integrativni faktor” ove zemlje.
Sistem se nakratko poklopio sa stvarnošću
Kad čovjek iz Tešnja primi Večernjakov pečat za gospodarstvenika godine, a ti znaš da to nije tražio – znaš da se sistem nakratko poklopio sa stvarnošću. Senad Brka nije osvojio priznanje zbog kampanje, već zbog života koji se ne može glumiti.
„Kad te neko prepozna zbog onoga što radiš, a ne što vičeš – to nije nagrada. To je potvrda da si išao pravim putem.“
To su njegove riječi. A njegov put nije počeo pred kamerama. Počeo je u firmi Abias, ovlaštenom zastupniku Xeroxa za BiH, ali nikada samo kao biznis. Za Brku, Abias je bio i ostao ogledalo ideje: da se u ovoj zemlji može raditi pošteno, profesionalno i dostojanstveno – ako imaš obraz i ustrajnost.
Ni politika, ni pozlata. Samo – sistem
Brka nikada nije bio politički aktivan. Ali jeste duboko društveno koristan. Njegov angažman u Udruzi poslodavaca i gospodarstvenika nije pozerski – nego stvaran.
„Ne da bih se isticao. Nego da znanje, kontakti i iskustvo ne trunu.“
Zato i kaže:
„Znaš koji je moj interes? Da živim u uređenom društvu.“
Oko operisano. Vid bistar. Zahvalnost dvoslojna.
Dvije operacije očiju nije spriječilo Brku da se popne na binu i primi Pečat. Zahvalio je doktoru Gabriću, ali i životu, što mu je omogućio da vidi jasno – i doslovno i metaforički.
Gospodarstvo – jedina prava integrativna sila
„Mi radimo i kad se vlade raspadaju, kad su izbori svake dvije godine, kad je inflacija, korona, ratovi, tečaj lud… Sve.
Gospodarstvo u BiH ne čeka. Gospodarstvo djeluje.“
U firmama gdje rade Srbi, Hrvati i Bošnjaci – u istoj smjeni, sa istom platom, sa istim problemima i istom kafom – tamo je Bosna i Hercegovina kakvu niko ne prikazuje. Jer, kako Brka kaže:
„To nije vijest.“
Tešanj: teritorija inata i uštekanih rješenja
Grad bez autoputa, ali s pola milijarde KM izvoza godišnje.
Grad sa 3.000 firmi, 43.000 ljudi, i bez pitanja „hoće li neko pomoći“.
U Tešnju se nije čekalo. Kad su tvornice stale – radilo se u garažama. Kad je nestalo sistema – napravljen je paralelni.
„Ako ne možeš promijeniti državu, promijeni kvart. Pa od kvarta napravi industrijsku zonu.“
Danas Tešanj izvozi u 60 zemalja. Bez protokola. Bez PR-a. Samo uz rad, red i kolektivni inat.
Udruga gospodarstvenika: politika vani, ljudi unutra
Od 2002. Brka i ekipa su rekli jasno:
„Ovdje se ne pita za stranku – nego za fakturu.“
Danas ta Udruga ima preko 200 članica. Ne pravi pressice – kupuje CT uređaje. Ne šeta po studijima – donira bolnice.
„Kad politika uđe u firmu – rezultati izađu.“
Plaća nije spas. Dostojanstvo jeste.
„Ljudi ne bježe samo zbog para. Bježe zbog tišine u bolnicama. Zbog toga što nemaš kome ostavit dijete, jer ni dadilje više nema.“
Zato i ne misli da je rješenje samo u povećanju plaće – nego u klimi povjerenja i dostojanstva.
Dijaspora pošalje 4 milijarde maraka godišnje.
„Jedan čovjek s koferom vrijedi više od investicije.“
Zašto se neki vraćaju? Jer ih – duša vuče kući.
„Miris zime u BiH ne možeš zamijeniti švajcarskim grijanjem.“
A kad se vrate, ne traže ništa. Donesu sve: znanje, radne navike, metodu. Samo traže da ih se ne otjera nazad.
BiH kao Švicarska? Možda. Ali ne još.
„Razlika nije u Alpama. Razlika je u mentalitetu.
U Švicarskoj se čovjek prilagođava sistemu. U BiH – sistem se prilagođava čovjeku.“
I zakucava:
„Ako znaš nekog – i znak se pomakne.
Kad toga više ne bude – možemo pričati o Švicarskoj.
Do tada: hajmo biti najbolja verzija Bosne i Hercegovine.“
I sad – ključne riječi koje bi svaka vlast trebala pročitati triput:
„Nama ne treba čudo.
Treba nam da registracija firme ne traje duže od registracije auta.
Da inspektor ne dolazi kao sudac, nego kao partner.
Da rad na crno ne bude zaštićen, nego sankcioniran.
Da nas država – ako već neće pomoći – barem ne sputava.“
I za kraj – lekcija koju nećeš naći u udžbeniku
„Volite ovu zemlju. Ne kako se viče – nego kako se šuti.
Ne čekajte izbore. Birajte sebe. Svaki dan.“
„Ako se pitaš šta možeš uraditi – počni s tri stvari: poštenje, uljudnost i rad.“
(I možda, baš kad ovi redovi budu pročitani — poneki ministar se zamisli gdje mu je auto parkiran.)
Intervju originalno objavljen u Večernjem listu (autor: Željko Andrijanić)
Obradio i stilizirao Hajrudin REDžOVIĆ – jer Brka nije vijest. On je podsjetnik kako se radi.
