19 C
Tešanj
Nedjelja, 14 Aprila, 2024

Sevdi je kćerka ubijena pred očima: Uperio pištolj i u mene dok sam držala unuče

Talas nasilja – još jedno ubistvo u Novom Sadu. To je sedamnaesti femicid u Srbiji od početka godine. Mladić ubio dvadesetsedmogodišnju djevojku. Mladić je inače bio pod mjerom zabrane prilaska. U posljednjih sedam godina u Bosni i Hercegovini je ubijeno 60 žena, a u prošloj godini, osam.

Jedna od stravično ubijenih je i Alma koju je suprug ubio na kućnom pragu. Njena majka, Sevda Kadić, danas za N1 apeluje: Ne šutite o nasilju!

Zabranu prilaska, osuđujuću presudu za nasilje od godinu dana zatvora, tri uslovne, pa je i na taj uslov dobio još jedan uslov za isto kazneno djelo… Da bi na kraju počinio to što jeste. Sve ovo trajalo je 25 mjeseci prije nego će Almu Kadić ubiti njen suprug. Kako se osjećala Almina porodica dok su trajale užasavajuće prijetnje, da li su osjetili zaštitu institucija BiH?

“Kako je vrijeme odmicalo, nisam imala povjerenja niti u koga. Dva dana prije dolazila je policija, jer je napravio problem kada je dolazio po dijete. Vrijeđao je, nema šta nije govorio. Rekla sam policiji – ovo ne ide na dobro, čaša je puna i kap samo fali da neko strada! Jedan od njih nam je rekao ‘šta non-stop zovete?’. I centar za socijalni rad je mislio da nije tolika opasnost. I njih sam ispraćala i rekla ‘ovo nije dobro, stradat će neko’, a oni su odgovorili ‘ma neće”, prisjeća se Sevda.

Sevdina kćerka je dobila 10.000 poruka prijetećeg karaktera. Njena porodica podinijela je 100 prijava koje su stajale u tužilaštvu sve dok nije došlo do ubistva.

Almin brat je zahtijevao da se ubistvo sa najvišom kaznom od 20 godina prekvalifikuje u nasilje u porodici sa smrtnim ishodom, gdje je najviša zapriječena kazna 40 godina, da bi tek tada na vidjelo izašle sve prijave.

“Prošli smo kroz pakao. I ja, posebno, kao majka, jer me optuživao da sam kriva što je ona njega ostavila”, nastavila je Sevda.

Ucjene i prijetnje kulminirale su jednog dana. Sevda je presvlačila unuče, kada se otvorio prozor njene dnevne sobe.

“To je bio on. Uperio je pištolj u mene dok sam držala dijete u krilu i presvlačila joj čarapice. U jednoj ruci mu je bio šarafciger, u drugoj pištolj. Prijetio je i vrijeđao. Okamenila sam”, ispričala je.

Ubica njene kćerke osuđen je na kaznu od 35 godina zatvora.

No, ko je trebao znati da do ovakvog čina može doći? Ko to kontroliše nasilnika? Koliko vremena žena maksimalno može provesti u sigurnoj kući? Kako i kada se izriču mjere zabrane prilaza žrtvi?

Sve ovo pojasnili su nam stručnjaci koji su gostovali u Novom danu na N1: Edina Mahmutović – psihologinja, psihoterapeutkinja i koordinatorica za psihološke poslove u Kantonalnom centru za socijalni rad Sarajevo, Sanja Sahačić iz Sigurne kuće Sarajevo, te Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene Banjaluka”.

Pored odgovora na niz pitanja iz prakse, stručnjaci upozoravaju građane: Dužni ste prijaviti nasilje kojem ste svjedočili, to nije privatna stvar!

Treba napomenuti i da Fondacija lokalne demokratije vodi i SOS telefon – otvoren i za žrtve nasilja, ali i za građane koji su mu svjedočili.

“Rekla bih im da se ne stide, da pričaju javno. Mi smo išli putem – MUP – tužilaštvo – socijalni rad, ni jedan posto se nije učinilo. Zato ne šutite! Izađite i borite se!”, poručila je za kraj Almina majka Sevda.

Izvor: bosnainfo.ba

Povezane vijesti

Najnovije vijesti