„Knjiga je vrednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona gradi spomenike, u srcu onoga ko je čita“, zapis je iz drevnog Egipta, uklesan na velikoj ukrasnoj stijeni, na imanju Bajruzina Hajre Planjca (64) u pousorskom selu Bobare kod Tešnja.
Dvadesetak zemalja
Tu, pored spomenika knjizi, s kojom se akademik Planjac na svoj osebujan način druži od mladalačkih dana do danas, potpisnik ovih redova proveo je zanimljivo vrijeme u druženju sa svestranim Planjcem.
„Kako to, jedan čovjek, dva imena“ prvo je pitanje upućeno akademiku, piscu, pomalo glumcu i muzičaru, ljubitelju knjige, Bajruzinu Hajri Planjcu. Reče, kad se rodio ime Bajruzin mu dala majka zbog pametnog učitelja Bajruzina Mehinovića, a kad je s posla stigao otac, on mu dao ime Hajro po bogatom begu Hajri Mujčiću. Da se otac i mati ne bi „sporili“, ostadoše dva imena.
– Bio sam svirač, majstor, profesor, pisac. Prepisao sam iz čarobnog djetinstva sve što sam mogao i to objavio u pedesetak knjiga i slikovnica. A, sve je počelo dok sam kao srednjoškolac krenuo u uličnu prodaju knjiga i sa knjigom i danas, na razne načine ostao da živim. Pisao sam knjige za djecu i mlade, a onda otvorio štampariju. Danas moje knjige čitaju mladi u dvadesetak zemalja Evrope, Amerike i Indije. Dva puta sam osvajao nagrade za najbolju knjigu u BiH i isto toliko puta Plaketu za „Malog princa“ za najbolju knjigu za djecu u četiri države, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH. Tada su me uvrstili u lektiru u ove četiri države – kazao je Planjac za „Dnevni avaz“.
Uz spisateljstvo, Bajruzin Hajro Planjac je s puno mašte i volje oplemenjivao svoju okolinu u centru sela Bobare.
Četiri stuba
U Aleji pisaca zasadio je 37 stabala „crvenkaste džanarike“, svako stablo za jedno poznato ime iz svijeta književnosti, pa su svoje stablo, između ostalih, dobili Abdulah Sidran, Šimo Ešić, Ramiz Brkić, Vehid Gunić, Nedžad Ibrišimović, Marko Vešović, Mile Stojić i drugi.
– Želio bih posebno pomenuti svoje dvije knjige, roman „Habetova koliba“, koji ne jenjava do današnjih dana, kao i knjigu „Tajne djedovog mlina“. I na koncu bih htio, a to činim uvijek, toplo zahvaliti ekipi iskusnih ljudi, koji su bili u mome timu, što god da sam radio. To su Smail Terzić, Ramiz Brkić, Atif Hodžić i Salih Karahodžić. I još nešto, moj život se zasniva na četiri stuba, prvi stub je biznis u kome sam utemeljio četiri manje firme i zaposlio porodicu, drugi stub je moje i obrazovanje moje djece, te sam stigao do akademika, treći stub je knjiga i četvrti, prema mom ubjeđenju i najvažniji stub, je moja porodica, supruga Medina i troje akademski obrazovane djece, Alen, Muamera i Mirza – kazao je Planjac.
„Pjesnički maraton“
Tu, u Aleji poznatih se svake godine održava „Međunarodni pjesnički maraton“. Planjac kaže da se na „Maratonu“ u dva dana okupi više od stotinu ljudi od pera i knjige, druže se, recitiraju, ugovaraju se poslovi za nova izdanja. Ustanovljena je i Planjaxova nagrada „Dječiji osmijeh“. U maju ove godine na redu su 14. pjesnički susreti u Bobarama.
