Bez govora. Bez protokola. Bez ijednog incidenta. Savršeno.
Piše: Hajrudin REDžOVIĆ
Subota, 12. april 2025. – datum koji će se urezati u pamćenje, ne zbog govora sa bine, ne zbog trake koja se presijeca zlatnim makazama, već zbog znoja, osmijeha i bubnjeva. Da, bubnjeva. Tešanj je jučer trčao – i to ne od problema, nego za dušu!
Organizacija? Bez ijedne mrlje.
Političari? Nisu smjeli ni blizu.
Popovi i hodže? U civilu, ako su i došli.
Građani? Konačno svoji na svome.
Running Team Tešanj je razvalio. Pokazali su da se može. Može se organizovati svjetski događaj bez ijednog poziva načelniku, bez ijedne fotke sa “kraljem asfaltiranja” ili “bajraktarom moralne vertikale”. Može se, brate, i bez sponzorstava “kumova”.
Ovo nije bila trka za medalju. Ovo je bila trka protiv apatije.
I pobijedila je – zajednica.
Muzika je bila jakša od bilo kakvog govora, a dječiji osmijeh bolji PR od deset savjetnika. Svi su trčali: djeca, majke, penzioneri, klinci iz mahale i gospođe s trepavicama dužim od staze. Niko nije pitao ko je SDA, ko je SDP, a ko pije rakiju s jetrvom. Svi su bili running-mates, svi u istoj trci, svi na istoj liniji.
I to u Tešnju.
U srcu poslovnog bunkera, gdje su dosad za “zajedništvo” bili zaduženi oni što prvo pitaju: “Čiji si ti?” – sada se trčalo bez pitanja. Bez brendova. Bez razlika.
A sad slušaj ovo: nije bilo ni jednog incidenta. Ni kapi mržnje. Samo kapi znoja.
To se zove civilizacijski iskorak, buraz. I to bez para iz fondova, bez nacionalnih tenzija i bez “europskih perspektiva”.
Ova trka je više od sporta. To je politička poruka bez parole.
To je bunt u trenerci, osmijeh u patikama.
To je dokaz da se narodu više gadi sve što miriše na protokol.
I da ljudi, kad ih pustiš da budu ljudi – znaju da naprave čudo.
Bez režije. Bez dirigenta. Bez laži.
Tešanj je juče bio grad svjetlosti.
I neka neko kaže da ovdje ne žive šampioni.
A šampioni se zovu Running Team Tešanj. Skinite im kapu.
